Kad netko vrlo drag umre (Kako djeci predškolske dobi objasniti koncept smrti)

Pet, 27.10.2017.

Uoči nadolazećih blagdana gdje se sjećamo svih dragih pokojnika, otvaraju se za odgojno obrazovne radnike i roditelje tzv. „teške“ teme poput smrti. Razgovarati s djecom o smrti nije najugodnije jer i sami izbjegavamo pričati i razmišljati o stvarima koje nas uznemiruju, bojimo se da nećemo imati odgovore na sva dječja pitanja ili smo u dilemi da li naše mališane opterećivati tako teškom tematikom. Strah od smrti i vlastite neraščišćene blokade glavni su razlog zašto je nama odraslima teško razgovarati o smrti sa djecom.

Iz najboljih namjera, nekada se u obiteljima i događaju najveće greške pa je u nekima čak zabranjeno komunicirati o smrti, umiranju i sl. pred djecom. Riječ smrt učestalo završi u kategoriji „ružnih“ riječi koje se ne govore a s ciljem da se djeca „zaštite“ ili djeca zbog neznanja, o smrti, govore u kontekstualno neodgovarajućim situacijama.

Djecu ne možemo zaštititi od smrti jer se s njom susreću cijelo vrijeme. Prve pojmove o smrti doznaju kroz priče, bajke, animirane filmove, televiziju , gledaju mrtve insekte, dožive smrt kućnog ljubimca.
Koncept smrti, neizbježan je i dio je života. Poznato je da se ljudi boje nepoznatog pa iz tog razloga smrt postaje tabu , tj. „zabranjena“ tema te za nju nikada ne pronađemo onaj pravi trenutak. Život je u neku ruku postao odvojen od smrti a smrt doživljavamo kao mističnu pojavu.

kad netko vrlo drag umre

Zašto je važno razgovarati s djecom o smrti

Djeca zaslužuju iskrene odgovore. Problem se javlja ako ih ostavimo same sa strahovima i zabludama te bi se u tom slučaju mogla osjećati izolirano ili krivo zbog onoga što misle o smrti. Ukoliko djeci, mi odrasli omogućimo uvid i razumijevanje smrti, djeca imaju golem potencijal za sučeljavanje s teškim situacijama. Osoba koja ima saznanja o smrti i tugovanju lakše prihvaća gubitak od osobe kojoj je smrt nepoznat pojam.

Činjenica je da sve što je živo ima svoj početak i kraj te se svuda oko nas događa da nečiji život počinje a nečiji završava. Smrt je promjena s kojom djecu treba upoznati, razjasniti im osjećaje koji se javljaju gubitkom nekoga kako bi i ona sama mogla naučiti koji su osjećaji prirodni, kako se s njima nositi i kako dobiti podršku u navedenim situacijama.

Izbjegavanjem ove teme ili isključivanjem djeteta, dijete može razviti indiferentnost prema smrti ili fobiju, u svojim maštanjima može iskonstruirati vlastita objašnjenja ili fantazije koje ne odgovaraju realitetu. Nebrojeno puta nailazim na djecu koja nemaju percepciju o tome što je smrt te su i njihove reakcije tijekom razgovora neadekvatne (neki se smiju, neki se srame, a neki grizu nokte i pokazuju izrazitu anskioznost) što je indikator da bi se ovakve teme zaista sa djecom trebale odraditi. Ovakvim „teškim“ razgovorima poručujemo djeci da smo otvoreni za sve i stvaramo povjerenje da nam se mogu obratiti u bilo kojoj situaciji.

Kako s djecom razgovarati o smrti?

Razgovor o smrti događa se potaknut situacijom, događajem ili dječjom znatiželjom. U odgojno obrazovnim institucijama tema smrti se grupno obrađuje povodom određenih blagdana ili izvanrednog događaja. Djeci mlađoj od 5 godina naročito je teško razumjeti smrt voljene osobe. Ona ne uviđaju da je smrt konačna. Nakon što navrši 5 godina dijete zna malo više informacija o smrti, o tome da sve životne funkcije jednom prestaju i da to vrijedi za sva živa bića. Djeca nikada nisu premlada za razgovor o smrti i umiranju.

kad netko vrlo drag umre

Općeniti razgovori o smrti potaknuti dječjom znatiželjom

  • Koristite primjere iz prirode kako biste dočarali način na koji sve umire – cvijeće vene, lišće opada (Mellonie,B.&Jerabek,G.: Životna razdoblja, kako na lijep način djeci objasniti životni vijek)
  • Čitajte djeci o smrti, poslužite se knjigama / slikovnicama ( Palmer, P.: Da te barem mogu držati za ruku; Petrečija,B.& Petrović Sočo,B.: Kad umre netko koga voliš: kako pomoći djeci pri gubitku voljene osobe)
  • Nailazak na mrtvu životinju ili smrt kućnog ljubimca može biti prilika za započinjanje razgovora o smrti. Imajte komemoraciju za ljubimcem i pomognite djetetu da shvati gubitak, nemojte zamijeniti ljubimca odmah novim. Dopustite tugovanje.
  • Slušajte djecu kako biste uočili imaju li pogrešne zamisli o smrti, objasnite im naše običaje vezane uz smrt (karmine, pogreb i sl.) i objasnite im osjećaje obitelji pokojnika  tuga, bol, gubitak i kako ih ljudi izražavaju)
  • Djeca su praktične naravi te će postavljati pitanja poput: Zašto ljudi umiru? Boli li smrt? Što je to kremiranje? Nema potrebe za jako širokim odgovorima. Npr. Kremiranje je jedan od načina kako se možemo pobrinuti za tijelo umrle osobe. Ovdje vam može pomoći priručnik autorice, Hunt,A.L.: Odgovori na dječja pitanja o smrti , http://krijesnica.hr/wp-content/uploads/2015/10/odgovori-na-djecja-pitanja-o-smrti.pdf
  • Nastojite ne izgledati kao da vam je neugodno dok odgovarate na pitanja – to može dovesti do zaključka da razgovor o tome nije dopušten

Kad umre netko koga voliš

Djetetu treba što prije reći informacije i objašnjenja o smrti bliske osobe. Najbolja su izravna objašnjenja, bez apstraktnih pojmova. S djetetom razgovaraju emocionalno najbliže osobe, one koje najviše voli. Ukoliko dijete vijest čuje od drugih izgubit će povjerenje i narušit će se odnos s najbližima.

kad netko vrlo drag umre

Što se sve može reći:

  • Moram ti reći nešto jako tužno...jučer se dogodila nesreća i on je poginuo.
  • Znaš da je baka bila jako, jako bolesna (kada netko umre zbog bolesti naglasite da je bio jako, jako bolestan kako dijete ne bi mislilo da svaka bolest donosi smrt), dugo se liječila i lijekovi joj nisu pomogli, umrla je.
  • Znam da ti je teško, u redu je da plačeš, i ja sam tužna, s tobom sam.
  • Kada odrasla osoba pokazuje snažnu tugu i plače, djetetu objasnite : Žao mi je ako se plašiš kad me vidiš uznemirenu, sad sam jako, jako tužna ali biti ću dobro.
  • Kada Vas dijete pita hoćete li i vi umrijeti: ...ja sam dobro i s tobom sam , nadam se da ćemo ti i ja dugo, dugo živjeti, većina ljudi dugo živi i ostare zajedno.
  • Kada dijete osjeća krivnju: Znam što misliš. Mnogi se osjećaju krivima kad im netko umre. Zbog čega se ti osjećaš krivom? Misliš li da ti ona ne bi nikad oprostila to što si učinio? Ili možda znaš da bi ti oprostila, a žao ti je što si učinio? Ako ti je jako teško napiši joj pismo i reci koliko ti je žao.
  • Kada dijete pita ..što znači biti mrtav?: ...netko ili nešto što je mrtvo ne može se micati, jesti, disati ni bilo što drugo. Ne osjeća bol i nikada se neće probuditi.
  • Kada dijete pita...a gdje su oni sada?: ... oni su sada u našim mislima...meni će uvijek biti teško što osobu koje više nema ne mogu vidjeti, čuti, zagrliti...ali je u mislima mogu prizvati, dovoljno je da je se sjetim. Sve dok ga pamtim on je sa mnom i biti će uvijek uz mene. Gdje odlaze? Odlaze na najljepše mjesto na svijetu. U naša srca, zauvijek.

Nikako ne govorite:

  • Baka je zauvijek zaspala (djeca se mogu bojati usnivanja nakon toga) ili Baka spava (dijete može isčekivati da će se probuditi ili shvatiti da je spavanje opasno).
  • Ljudi koji umru idu na dugo putovanje (svi idemo na putovanja).
  • Bog je uzeo tvog tatu (dijete može misliti da Bog može uzeti vrlo brzo i njega, ako želite s djetetom podijeliti vjerske običaje , radije recite : Bog će se brinuti za njega).
  • Otišao je u bolnicu i umro (dijete može misliti da je odlazak u bolnicu uzrok smrti).
  • Nemoj plakati, nemoj biti tužna. Ljudi koji umru su sretni i na nebu (djetetu tako ne priznajemo osjećaje).
  • Nemoj plakati, tata bi htio da si hrabar (ne dopuštamo pokazivanje osjećaja).
  • Za mene je život gotov (ovo izaziva strah kod djeteta).
  • Ja nikada neću umrijeti (dijete zna da to nije istina, ne govorite lažna obećanja).

kad netko vrlo drag umre

Što se još može:

  • Uključite djecu u obiteljske aktivnosti kao što je prisustvovanje sprovodima ako ona to žele. To im pruža priliku za oproštaj. Dijete mlađe od 4 godine nije potrebno voditi na sprovode. Ukoliko dijete prisustvuje sprovodu potrebno mu je detaljno objasniti kako će sam čin izgledati, kako će se ljudi ponašati i što će se sve događati. Na sprovodu zadužite jednu osobu koja će se brinuti za dijete ukoliko vi nećete biti u prilici.
  • Djeca se mogu oprostiti od pokojnika pismom, crtežom, ili odlaskom na groblje kasnije, u pratnji djeci najbližih osoba
  • Kada je dijete spremno, važno je da nastavi s aktivnostima u koje je uključeno. Kontinuitet i dnevna rutina treba djeci da im se vrati osjećaj stabilnosti nakon gubitka.
  • S djetetom možete izraditi kutiju uspomena, fotografiju osobe koju je izgubilo u posebnom okviru, likovnu mapu ili dnevnik za izražavanje osjećaja, priču o osobi koju je izgubilo.

Gubitaka ima različitih, možemo izgubiti prijateljstvo, brak, dom ili nam netko vrlo drag umre. Svi tijekom života doživljavamo gubitke. Kada nam netko vrlo drag umre, nitko ne može otkloniti tugu i gubitak. Teško je reći zbogom nekome koga voliš. Tuga dolazi i odlazi kako morski valovi. Biti će olujnih trenutaka i mirnih trenutaka. Poslije gubitka nijedna reakcija kod vas ili djeteta nije „nenormalna“. Svakoj osobi treba vremena da preboli gubitak. Dijete koje tuguje treba svoju obitelj kao najvažniju podršku. I dijete i odrasli to trebaju.

Literatura:
Profaca,B. & Puhovski,S.: Kako pomoći tugujućem djetetu
Dyregrov, A.: Tugovanje u djece
Fotografije: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće