Velike promjene malih ljudi – 2. dio

Čet, 9.11.2017.

Prošli put sam pisala o „prvašićima“ i njihovim doživljajima polaska u prvi razred. Red je da sada nešto kažem i o „petašima“ koji definitivno isto doživljavaju neke velike promjene u svom malom životu!

Ti mali petaši već u četvrtom razredu postaju veliki ustvari. Tada su već zreliji, razvijaju svoje interese i sklonosti k nekim predmetima, imaju svoje hobije, idole i ideale...naglašavaju svoju osobnost. Odlazak u školu većini učenika je rutina, to je normalno i prihvaća se. Često oni i vole školu, ali to javno neće priznati! Na kraju četvrtog razreda djeca su već formirani učenici. Prelazak u peti razred donosi nova iskustva – za većinu pozitivna i kao jedno u nizu; za neke, na žalost, negativna. Tu opet do izražaja dolaze roditelji – način na koji oni predstavljaju djeci ovo razdoblje, na koji način s njima o tome razgovaraju i posebno važno – što točno oni od svoje djece sada očekuju.

Evo gledam te „male petaše“ na dvorištu ispred škole – igraju se lovice ili pak naganjaju loptu. Većinu ih je već pomalo zahvatio pubertet i sve što on sa sobom nosi. Pomalo su buntovni, oprezni... a opet totalno nezreli i nevini. Takvi kreću u peti razred, susreću se s novim učiteljima i predmetima kojima ni ime ne mogu zapamtiti. Svaki učitelj ima svoja pravila u svom predmetu i teško im je sve zapamtiti.

Ono što ih jako buni i na što se teško naviknuti je ritam koji predmetna nastava diktira; školsko zvono prekida sat, hrpu stvari treba preseliti u drugu učionicu, upamtiti u koju to treba uopće ići, ponovo se trebaju namještati klupe i u klupe po pravilu koje je rekao baš taj predmetni učitelj... A to su još male i manje bitne stvari – nastavno gradivo se kotrlja, svaki se dan uči barem dvije strane iz svakog predmeta, za zadaću je 230 zadataka iz svih predmeta plus lektira, plakati i prezentacije u dogovoru s učiteljima. Nikad kraja.

velike promjene malih ljudi 2 dio

I opet kod većine učenika nema problema, polako se navikavaju na obaveze, pišu zadaće, traže pomoć, ispunjavaju svakodnevne zadatke. A onda dolazimo do roditelja... opet... Dolaze oni ka meni u ured, žale se na količinu gradiva, prisjećaju se svog školovanja. „Kada sam ja išla u školu“, govore mame,“onda smo puno manje učili, nije bilo toliko knjiga, učitelji su bili drugačiji!“. Od svega navedenog - samo su učitelji bili drugačiji.

Tu moram stati na stranu svojih kolega i reći sljedeće: danas su učitelji puno tolerantniji, više brinu o tome što se dešava u obitelji i s djetetom kod kuće, imaju razumijevanja i opterećeniji su svakodnevnom dokumentacijom nego što je to ikada bilo.

Učitelji su prije, a to nije bilo tako davno jer su majke koje dolaze kod mene sve „mlađe“, bili više cijenjeni i mogli su samostalno donositi niz odluka koji su se ticali djece, ponašanja, učenja, izostanaka... Ali da ne duljim... svakako zanimljiva tema za ubuduće!? Vratit ću se ipak na roditelje ovih naših petaša!

Prevelika roditeljska očekivanja i previše obveza škodi djetetu jednako kao i loša organiziranost vremena i zapuštanje radnih navika. Uloga je nas roditelja da tim malim buntovnicima pomognemo organizirati (slobodno) vrijeme, pogledamo te radne bilježnice, ispitamo neki predmet, odemo na informacije kod predmetnih učitelja.

Na žalost, baš suprotno, roditelji kao da se odreknu svojih roditeljskih prava pod sloganom: „Do četvrtog razreda smo mu pomagali, a sada više ne treba!“. Pa gdje ste to čuli?? Sad im i te kako treba pomoć, posebno onoj djeci koja su nesigurna i nemaju samostalnosti, a tempo obrade gradiva je brži.

Potrebno im je pomagati da nauče učiti. Svakodnevno treba vježbati računske operacije, tablicu množenja i dijeljenja, čitati, razgovarati, pitati .... i motivirati ih na razne načine. Dešava se da neki „dobri“ učenici (do 4. razreda) u petom razredu naglo „popuste“. To su djeca koja su bez puno napora svladavala nastavno gradivo bez učenja kod kuće. Sada trebaju steći navike učenja.

velike promjene malih ljudi 2 dio

Tu im treba pomoć roditelja:

  • Napraviti plan učenja i učiti svaki dan (barem jedan predmet)
  • Imati stalno mjesto za učenje i rad (može to biti i kuhinja ili dnevna soba)
  • Za vrijeme učenja otkloniti sve ometajuće faktore; TV, radio, glad, žeđ...
  • Gradivo učiniti što smislenijim, objasniti nepoznate riječi

Mi u školi kažemo da je potrebno AKTIVNO UČITI, a to znači:

  • Podcrtati što je važno u tekstu
  • Zabilježiti najvažnije gradivo u bilježnicu
  • Slično gradivo grupirati
  • Nakon čitanja prepričati svojim riječima
  • Zamoliti roditelje ili braću da te ispitaju gradivo
  • Više puta ponoviti naučeno
  • Učenje rasporediti u vremenu
  • Nagraditi se nakon učenja – sladoled, izlazak van na igranje, kino i slično.

velike promjene malih ljudi 2 dio

Moje poruke svim roditeljima:

  • Ne očekujte savršenstvo.
  • Uspjeh je kada je dijete sretno i zadovoljno sobom.
  • Ne uspoređujte dijete s drugom djecom (posebno ne s braćom i sestrama).
  • Pružite dobra primjer svojoj djeci.
  • Dopustite svom djetetu da bude prosječno!
  • Pokazujte im ljubav.
  • Slušajte svoju djecu.
  • Ako ga korite za nešto loše, nemojte zaboraviti pohvaliti ga za nešto dobro.
  • Pomozite im da vide svoje dobre osobine.


Vašoj djeci i vama, želim da, uz mnogo ljubavi i strpljenja, što lakše zakoračite na ovu stepenicu koja je pred vama! Vjerujte – još Vas puno njih očekuje!

LP... do čitanja... A.G.Jug

Fotografije: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće