Suradnja roditelja i škole, tj. učitelja, stručne službe, ravnatelja…

Pon, 29.1.2018.

Razmišljajući o čemu bih pisala, odmah mi se nametnula tema suradnje roditelja sa školom – kako mi kažemo. Naravno da to nije u doslovnom smislu.

Školu čine ljudi pa pod tom suradnjom mislimo na individualne ili skupne razgovore s razrednicima, pedagogom, defektologom ili pedagogom ili predmetnim učiteljima, a ponekad i s ravnateljem škole. Tu ubrajamo i roditeljske sastanke i ostale oblike suradnje – radionice, grupni rad, razne akcije, izlete i slično tome.

U daljem ću tekstu svaki taj oblik nazivati „suradnja sa školom“ radi jednostavnosti. Također je bitno da pod roditeljima podrazumijevam i skrbnike, udomitelje, braću i sestre, bake i djedove i sve koji se o djeci brinu i važni su za tijek školovanja naših učenika. U daljem ću tekstu sve njih nazivati „roditelji“ zbog jasnoće.

Uglavnom, tu suradnju sa školom uglavnom potiču djelatnici škole – najčešće razrednici, jer im je to u opisu posla,ali i zbog nekih događanja kada moraju uključiti roditelje te stručni suradnici kojima je to ( suradnja s roditeljima) upravo i posao. Na sve moguće načine stupamo u kontakt s roditeljima – šaljemo SMS-ove, nazivamo telefonski/mobitelom, dopisujemo se mailom ili šaljemo „službene pozive“ u plavoj kuverti na kućnu adresu. Moram reći da je velika većina roditelja spremna na suradnju. Ali ne svi!

Evo što mi očekujemo od roditelja čije dijete pohađa našu školu:

  • Dolazak na 2 do 4 roditeljska sastanka tijekom nastavne godine,
  • Barem dva puta tijekom polugodišta, dolazak na individualne informacije kod razrednika i
  • Odazivanje i suradnja u slučaju neke „izvanredne“ situacije u svezi djeteta (teškoće oko usvajanja nastavnog gradiva – nedovoljne ocjene, neprimjereno ponašanje u školi, svi oblici nasilja i slično bilo da je dijete pokretač istih ili žrtva koja to trpi).

Eto, mislim da to zaista nije puno i ne zahtijeva osobit napor i vrijeme. Danas postoje razni oblici komunikacije (već sam ih navela gore u tekstu) i otvoreni smo za sve dogovore. Važno nam je da roditelj dođe u školu pa ćemo se tome i prilagoditi.

Jedino bih tu istakla, a važno je za rast i razvoj svakog djeteta, da bi idealna bila suradnja s oba roditelja, ako je to moguće naravno!

Na žalost, iz iskustva znam da tome nije tako. U školu većinom dolaze uglavnom sami majka ili otac, često ne prenose drugom roditelju o čemu se radi ili pak drugi roditelj nije niti zainteresiran. Imamo ne mali broj učenika u školi čijeg jednog roditelja, nismo u školi nikada vidjeli. U osam godina školovanja!

suradnja roditelja i skole
Foto: Depositphotos

Sada i par riječi o već spomenutim roditeljskim sastancima i individualnim razgovorima

Evo što mi dajemo/nudimo roditeljima čije dijete pohađa našu školu:

  • Roditeljski sastanci uistinu su dobra prilika da čujete koji koristan savjet, ali i porazgovarate s ostalim roditeljima s kojima sigurno imate nešto zajedničko s obzirom na to da odgajate djecu iste dobi i vrlo sličnih interesa.
  • Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i surađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novoga nećete naučiti. Neki roditelji toliko nisu voljeli školu u doba kada su i sami bili školarci da ju i danas obilaze u širokom luku. Drugi se ne slažu s ostalim roditeljima, te zbog toga ne dolaze na sastanke. Zvučat ću grubo, ali ne mogu prešutjeti da su to previše sebični razlozi za izbjegavanje jedne od rijetkih prilika koja vam se pruža da se obrazujete i usavršavate za najljepši, ali i najteži poziv u životu - roditeljstvo.
  • Individualni razgovori i informacije - prigoda su da redovito nadzirete napredovanje svoga potomka, jer, vjerovali ili ne, njima je do toga jako stalo. Prolaze li s odličnim ili manje odličnim uspjehom, vole znati koliko se brinete i da vas zanima kakvi su u školi.
  • Za dobru suradnju s razrednicima pokušajte kad god je to moguće poštovati radno vrijeme i dolaziti na informacije u ono vrijeme koje smo za to odredili. Želite li doći u školu, a vrijeme određeno za informacije vam nikako ne odgovara, najavite se i dogovorite neko drugo vrijeme koje će razrednik ili neki drugi učitelj posvetiti samo vama. Ali o tome sam isto već gore pisala pa da se ne ponavljam!

Mi u školi volimo reći da roditelje vidimo i želimo za suradnike, partnere... Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Skrbimo o izgledu i opremljenosti škole u kojoj vaše dijete boravi ponekad i pola dana.

Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija, zabava, maskenbala. Cijenimo i podupirimo jedni druge. Omalovažavamo li mi školu kao instituciju i pokazujemo li otvoreno negodovanje prema suradnji s učiteljima, isto će činiti i naša djeca.

Bilo bi još ljepše i plodnije kada bi se sve, ili barem većina obitelji, aktivno i suradnički uključile u avanturu zvanu odgoj i obrazovanje djece i mladih. Ako već nisu (a ima onih koji jesu), trebali bi uskočiti u naš vlak ili nas barem pričekati na nekoj od sljedećih postaja i u nekoliko jednostavnih koraka postati roditelj, saveznik, pomagač, vođa, prijatelj. Ali to je već tema za sljedeći put!

„Svi odrasli su najprije bili djeca (ali se malo njih toga sjeća)“ (Antoine de Saint-Exupéry)

Do čitanja... LP

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije i sl. Također koristimo i Google Analytics, koji sam, kao i mnoge druge stranice - koriste kolačiće.
Za više informacija pogledajte dokumente iz EU direktive za e-Privacy.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće