Što čini sretno dijete

Pet, 23.2.2018.

Svatko od nas ima svoje potrebe, koje želi zadovoljiti. Sve naše potrebe su genetski određene. Mi se rađamo s genetskom uputom koja je drugačija kod svakoga od nas. Upravo zato smo različiti, te se veselimo ili težimo različitim stvarima.

Da bi zadovoljili svoje potrebe mi se ponašamo. Neki od nas koriste ponašanja kojima uspješno zadovoljavaju svoje potrebe, dok neki koriste neefikasna ponašanja koja ih ne dovode do zadovoljenja svojih potreba, pa se osjećaju frustrirano i ljutito (npr. biraju agresivna ponašanja koja nas još više udaljavaju od dobrih odnosa i ostvarivanja naših ciljeva).

U radu s djecom, a posebice s djecom s teškoćama u razvoju, iznimno je važno da kroz terapijski rad zadovolje svoje potrebe, jer kada će se osjećati dobro i zadovoljno neće više biti prisutna frustracija i ljutnja.

Dijete od najranije dobi izražava potrebu za pripadanjem, važno mu je da ima osobe koje brinu o njemu, koje su u stanju primiti njegovu ljubav i iskazati mu svoju.

Ovu potrebu dijete ostvaruje kroz odnose s drugim ljudima koji su mu važni u životu (roditelji, obitelj, druga djeca, terapeut...).Kada se djetetu ukazujemo povjerenje, kada nam je važno što ono misli i radi, kada želimo čuti djetetovo mišljenje, i kada je dijete uspješno izvršilo neki zadatak, raste mu osjećaj kompetencije, usvaja nova znanja, vještine i sposobnosti, tada dijete zadovoljava svoju potrebu za moći.

Potrebu za slobodom i zabavom dijete ima priliku zadovoljiti ako može birati s kim i čim će se igrati, te ako može izražavati svoje misli bez ograničavanja i sputavanja.

sto cini sretno dijete
Foto: Depositphotos

Kroz odnose s drugim ljudima, koji su djetetu važni, kroz igru ili neke druge zajedničke aktivnosti dijete je u mogućnosti zadovoljiti svoje potrebe putem djelotvornih, neugrožavajućih ponašanja, te je samim time zadovoljnije sa sobom, i lakše se nosi s izazovima koji su pred njime.

Ako roditelj od najranije dobi koristi nenasilne i privržene obrasce komunikacije, on te obrasce prenosi na svoje dijete, koje ih na nesvjestan način integrira, te oni postaju dio njegovih uvjerenja.

Tada je djetetu usvaja da je ok biti ljut, ali da zato ne treba udariti drugo dijete ili baciti stolicu, već to može riješiti na drugačiji način koji je prihvatljiviji ponajprije za njega , a zatim i za sve druge s kojima bira biti u interakciji. Samo ako je dijete zadovoljilo sve svoje potrebe (koje su genetski određene) na adekvatan način, ono se osjeća dobro, te tada nema potrebu za biranjem nepoželjnih oblika ponašanja.

Ako imate upite vezane za ponašanje Vašeg djeteta posjetite savjetovalište kabineta Nueva u Varaždinu.

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće