Mašta može svašta

Čet, 15.3.2018.

Kada bih morala izdvojiti jednog domaćeg autora ili autoricu čije nam se slikovnice najviše sviđaju i čije smo slikovnice najčešće i najviše čitali, bila bi to Pika Vončina.

Iako, začudo, nemamo niti jednu njenu slikovnicu kod kuće, često smo ih posuđivali iz knjižnice i uživali u tekstu i ilustraciji. I pri svakom čitanju njenih slikovnica, ja bih se ponovno uhvatila kako razmišljam kakva to mašta mora biti.

Stvoriti jedan takav životinjski svijet pun neobičnih likova još neobičnijih imena, zanimljive radnje i divnih ilustracija.

Pika Vončina je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i od završetka studija se bavi ilustracijom. Ilustrirala je mnoštvo slikovnica, dječjih i školskih knjiga, plakata, mapa, a i objavljuje u časopisima. Za svoje je ilustracije dobila mnoge nagrade što samo potvrđuje o kakvoj se umjetnici radi.

Ona je prvo, kao što sama kaže, ilustratorica. U jednom trenutku života osjetila je inspiraciju za pisanje. Prvo je objavljivala u dječjim časopisima, a onda je počela objavljivati i svoje autorske slikovnice. Iznimno pazi na kompoziciju teksta i ilustracije i pomno bira kako će koja stranica izgledati.

Slova i slike su kod Pike Vončine jednako važni i njihov je omjer uvijek prilagođen uzrastu za koji je slikovnica predviđena. Ona u svojim ilustracijama kombinira akvarel i temperu na papiru i poznata je po tome da ne koristi digitalnu tehnologiju, a tekst koji se nalazi u slikovnicama piše rukom. Kažem, mnoge smo slikovnice Pike Vončine pročitali, a u nastavku ću vam predstaviti naše tri najdraže.

Prva slikovnica koju smo pročitali i uronili u svijet mašte Pike Vončine bila je 4 priče iz Zečje zemlje.

masta moze svasta

Zanimljiva slikovnica koja donosi avanture zečića Ferde, Huga i Euzebija Zimogroznog, a kroz koju će klinci upoznati izmjenu i karakteristike godišnjih doba, ali i razne zanimljivosti iz svijeta prirode te izvući pouke o obiteljskim vrijednostima, povjerenju, međuljudskim odnosima i različitostima koje trebamo poštovati.

Pisana je jednostavnim jezikom razumljivim vrtićarcima kojima je i namijenjena te protkana humorom zbog kojeg ćete se veselo smijati i vi i vaši mališani.

Kako smo i klinci i ja bili oduševljeni zečićima, odlučili smo potražiti i neke druge slikovnice iste autorice pa smo naletjeli na Putovanje tete Hilde.

masta moze svasta

Teta Hilda je jedna neobična kokoš. Zašto neobična? Zato što je ona pročitala hrpu knjiga i neprestano pričala o oblacima, vulkanima, pticama, biljkama, životinjama, mjesecu, zvijezdama, dalekim planetima, morskom dnu, leptirima i izumrlim životinjama. Bila je očarana svijetom i često je govorila da ga želi vidjeti.

Jednog jutra su Hildine sustanarke, Fabijana, Hermina i Vilhelmina, pronašle na vratima poruku tete Hilde. Ona je odlučila otputovati u svijet i pronaći rijeku Limpopo. Isprva su se kokoši zabrinule, ali su uskoro počele stizati razglednice koje je slala teta Hilda pa im je bilo malo lakše.

Naime, priča je koncipirana tako da je cijelo putovanje tete Hilde zapravo opisano na razglednicama koje ona šalje svojim prijateljicama kući. Međutim, nakon nekog vremena razglednice su prestale stizati, a ostale kokoši su se pitale gdje je sad Hilda i što radi.

A onda su se međusobno tješile: "Možda je postala gusarica, plovi dalekim morima na brodu gusarskog kralja Gripibalda i uživa." I bilo im je lakše. Teško nam je pala ova nedorečenost na kraju slikovnice, i klincima i meni. Ali nam je dala priliku da sami smislimo što radi teta Hilda i u kakve se sve avanture još upustila.

Zadnja slikovnica Pike Vončine koju smo pročitali je Četiri godišnja doba.

masta moze svasta

U njoj se nalaze četiri kratke priče. Svaku je autorica napisala posebno u različitim razdobljima svog života, a onda ih je sve skupila u jednu slikovnicu pod zajedničkim naslovom Četiri godišnja doba.

Često se kod Pike Vončine spominje broj četiri. Osim u naslovima, njene slikovnice često sadrže upravo 4 priče. Ne znam je li slučajnost ili taj broj ima neko skriveno značenje, ali Četiri godišnja doba svakako vrijedi pročitati.

Radi se o zbirci s četiri kratke priče u kojima pratimo dogodovštine gusjenice Emerika, lava Mirislava, slona Gašpara i pingvina Frederika. Slikovnica Četiri godišnja doba uprizorena je prošlog ljeta u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka u formi japanskog kamišibaj teatra. Kamišibaj teatar je ulično kazalište u obliku papirnate drame gdje jedan glumac interpretira priče uz pratnju stripovskih ilustracija smještenih u malo drveno kazalište. Reakcija dječje publike je bila odlična i pokazala koliko je važno i nužno pripovijedanje pa ako ikad budete u prilici, svakako pogledajte ovu zanimljivu pričopredstavu.

U današnjem svijetu elektronike i gadgeta sve se manje koristi živa riječ pripovijedanja koja djecu uči čitanju od najranije dobi te samim time proširuje njihov vokabular, maštu, kreativnost, empatiju.

Slikovnice Pike Vončine prava su prilika da oživimo pripovijedanje i uživamo sa svojim mališanima u priči, ali i u slici. Budimo poput tete Hilde i potražimo svoju rijeku Limpopo.

Fotografije: Marija Bratonja

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće