Senzorna integracija 3.dio

Proprioceptivni i vestibularni osjetilni sustav

Rastom i razvojem dijete počinje svladavati razvojne motoričke vještine poput sjedenja, puzanja, uspravljanja i hodanja te je tu važno da se vestibularni i proprioceptivni sustav zajedno integriraju i pomažu u razvoju djetetove posture, ravnoteže, mišićnog tonusa i gravitacijske sigurnosti (Brack,2009).

Propriocepcija je unutarnje osjetilo koje govori gdje su pojedini dijelovi tijela, a da se u njih direktno ne gleda.

Odnosno, unutarnja svijest o tijelu koja se prenosi iz receptora u zglobovima, mišićima, ligamentima i vezivnom tkivu (Biel, Peske, 2007). Informacije o položaju tijela putuju duž leđne moždine do nesvjesnih dijelova mozga. Svatko od nas rijetko kad je svjestan gdje su mu pojedini dijelovi tijela, osim ako direktno ne gleda u njih ili aktivno ne razmišlja o njima (Biel, Peske, 2007).

Osoba oštećene propriocepcije je „svemirski putnik“ jer ne zna gdje je njegovo tijelo u prostoru. Nesigurno je u kretanju jer ne zna gdje je koji dio tijela u prostoru, osim ako aktivno ne gleda u svoje tijelo i aktivno ne razmišlja o svakome dijelu tijela ili koraku koji treba napraviti (Biel, Peske, 2007).

Znakovi poteškoća senzorne integracije u proprioceptivnom sustavu:

• pregruba igra,
• grubo postupanje s igračkama (lomi ih, te stvara buku prilikom igranja),
• stalno žvakanje predmeta,
• nespretnost – zbog nesvjesnosti svog tijela u prostoru,
• kod pisanje prečvrsto ili preslabo pritišće olovku.

Vestibularni sustav smješten je u unutarnjem uhu i čine ga strukture koje prepoznaju pokret ili položaj glave.

Vestibularni sustav omogućuje nam svjesnost o položaju našeg tijela u odnosu na Zemljinu silu težu te u kojem smjeru idemo - gore, dolje, naprijed, natrag ili u krug ili koliko brzo se naše tijelo kreće ili miruje (Biel, Peske, 2007).

Znakovi poteškoća senzorne integracije u vestibularnom sustavu:

• voli biti naglavačke,
• voli vrtnju i ljuljanje,
• teško sjedi tijekom aktivnosti u kojima se to od njega traži,
• voli biti stalno u pokretu,
• boji se kretanja,
• osjeća mučninu tijekom vožnje automobilom,
• izbjegava sprave na igralištu,
• boji se nagnuti glavu prema naprijed (tijekom pranja kose ili zubi),
• često se ljuljuška

Aktivnosti kojima možete poticati navedene osjetilne sustave:

1. Izađite s djetetom iz kuće. Neka dijete ide u park, isprobava sve one divne sprave koje ga čekaju i zovu k sebi. Pustite ga da se penje po penjalicama, ljulja na ljuljački, bude na vrtuljku, skače i trči po travi. Igrajte s njima, neka dijete hvata i baca loptu/balon. Neka skače po lokvama vode nakon kiše. Neka hoda i trči po snijegu. Neka se sanjka, gruda, skija, pravi snjegovića, kliže, valja na snijegu.
2. Potičite dijete da skače na trampolinu. Ako nemate trampolin kod kuće, neka dijete skače s trosjeda ili stabilnog stolca na hrpu jastuka na podu. Prisjetite se i pokažite djetetu kako se voze tačke, primite ga za noge i zajedno s njim vozite tačke.
3. Izbjegavajte vožnje u dizalu i potičite svoje dijete da hoda stubama. Pokažite mu kod kuće različite oblike hodanja, napravite zajedničke aktivnosti i hodajte kao žaba, kao rak, kao pauk, kao medvjed. Marširajte kao da ste vojnici.
4. Uključite dijete u pospremanje igračaka, neka sprema kocke u kutiju, neka Vam pomaže dok spremate čarape u ladicu. Malo dijete možete voziti u košari za rublje. Veće dijete može sudjelovati s Vama u kućanskim poslovima – neka nosi pribor za jelo na stol, postavlja stol, rasprema stol.
5. Možete drobiti kocke leda kod kuće i iskoristiti za sok – dajte dijetetu batić, pokrijte kuhinjskom krpom plastičnu vrećicu u kojoj je led i neka dijete udara batom po tome i drobi Vam led.
6. Zabavljate se u slobodno vrijeme i vrtite svoje dijete u krug, držeći ga za ruke.
7. Uzmite čvrstu deku ili plahtu, stavite dijete unutra i ljuljate ga. Smijeha neće nedostajati.
8. Iskoristite pilates loptu, neka dijete skače na njoj, leži, kotrlja se naprijed-natrag, poskakuje. Zabavljajte se i neka se Vaše dijete zabavlja. Sudjelujte u zajedničkim aktivnostima, potičite i upoznajte dijete s novim aktivnostima. Omogućite i potičite dijete na kretanje, uključujte ga u aktivnosti koja omogućuju puno kretanja i mogućnosti za dobivanje različitih osjetilnih informacija.

Autor teksta: Darija Kulfa, mag.rehab.educ.
Fotografije: Depositphotos

Literatura:
Ayres, J.A., (2002): Dijete i senzorna integracija, Naklada Slap, Zagreb
Biel, L., Peske, N., (2007): Senzorna integracija iz dana u dan, Ostvarenje, Zagreb
Brack, J.C., (2009): Učenjem do pokreta, kretanjem do spoznaje - program senzomotoričkih aktivnosti za djecu predškolske dobi, Ostvarenje, Zagreb