Socio-emocionalni razvoj djeteta

Uto, 15.5.2018.

Emocije, privrženost i socijalni razvoj djece glavne su teme radionice „Što se to događa u mojoj glavi“, održane 05. svibnja 2018. u prostorijama Društva psihologa Varaždin. Cilj nam je bio pružiti teorijska znanja o socio-emocionalnom razvoju djeteta kako bi roditelji mogli bolje razumjeti svoju djecu te im pružiti adekvatnu podršku na tom području.

Emocije su prve prepoznatljive komponente koje odlikuju našu ličnost i primarni doživljaj koji se javlja prije svih drugih u razvoju živog bića (Lebedina Manzoni, 2007). U životu osobe trajno su prisutne sa stalnim utjecajem na čovjekovo funkcioniranje. Javljaju se u kontekstu odnosa - kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenja se i njezina emocija prema toj osobi ili objektu.

socio emocionalni razvoj djeteta

Emocije se manifestiraju putem tri kanala:

  1. Emocionalni doživljaj – osjećaj ljutnje, radosti, tuge,...
  2. Emocionalno ponašanje – vičemo, smijemo se, plačemo i sl.
  3. Fiziološke promjene u tijelu – srce brzo kuca, znojimo se, ...

Svi ljudi imaju sposobnost osjećati i izražavati emocije, kao i procjenjivati tuđe emocije i emocionalna stanja, no kao i u drugim komponentama čovjekovog funkcioniranja i na području emocija postoje značajne individualne razlike. S razvojem psihološke znanosti razvijala su se i brojna interdisciplinarna područja koja objašnjavaju različita područja čovjekova djelovanja.

Tako se u sklopu emocionalnog funkcioniranja razvio konstrukt emocionalne inteligencije koji uključuje (RULER):

socio emocionalni razvoj djeteta

  • sposobnosti brzog zapažanja procjene i izražavanja emocija
  • sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja koja olakšavaju mišljenje
  • sposobnost razumijevanja emocija i znanje o emocijama
  • sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja (Mayer i Salovey, 1997).

Prve spontane emocionalne reakcije kod beba naslijeđeni su mehanizmi reagiranja pohranjeni u filogenetski najstarijim dijelovima mozga te su u funkciji preživljavanja. Međutim, kasniji emocionalni razvoj pod velikim je utjecajem socijalne okoline što se odvija kroz procese modeliranja i potkrepljivanja.

Dijete vrlo rano pokazuje međuovisnost svojeg izražavanja emocija i emocionalnih odgovora svoje okoline. To je osnova za razvoj razumijevanja i odabira emocionalnog izražavanja i ponašanja (Režić, 2006). Emocije jesu energizator aktivnosti organizma, u smislu da djeluju na osobu načinom da bude brža i snažnija u aktivnosti (pr. u slučaju prijetnje i opasnosti javlja se strah čija je fiziološka reakcija priprema tijelo na bijeg ili na borbu). S druge strane, emocije često imaju razorno djelovanje na racionalne procese zbog čega je potrebno uspostaviti primjerenu regulaciju emocija.

Kako bi osigurali pravilan način uspostave kontrole emocija kod djece, važno je da roditelj:

  1. omogućuje djetetu da izražava i prepoznaje svoje emocije,
  2. dozvoljava mu da verbalno izrazi kako se osjeća te mu
  3. omogućuje pronalazak alternativnih rješenja za izražavanje emocija.

Preporučuje se i korištenje socijalnih igara u kojima se kroz igru dotiču postavljene granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja i reagiranja te se na djetetu razumljiv način objašnjavaju uzroci i posljedice pojedinog ponašanja i reakcija.
Nemoguće je govoriti o razvoju emocija bez spominjanja važnosti privrženosti, koja dovodi do jedinstvene emocionalne veze između djeteta i njegova skrbnika. Ta intenzivna i trajna emocionalna veza koju kroz interakciju s roditeljima dijete postupno izgrađuje u prvim godinama života omogućava mu opstanak i normalan razvoj (Lebendina Manzoni, 2007).

Tijek razvoja privrženosti prikazan je u donjoj tablici (preuzeto iz brošure: Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmlađe djece, UNICEF).

socio emocionalni razvoj djeteta

Ovisno o emocionalnim odgovorima skrbnika na emocionalne potrebe djeteta, razvija se određena vrsta privrženosti.

Anksiozno-izbjegavajuća privrženost razvija se kod djeteta čija majka ne odgovara na djetetove potrebe te mu je psihološki nedostupna. Takva majka brine o djetetu, međutim ne prakticira prisan kontakt i bliskost. Djecu koja razviju takav oblik privrženosti karakterizira manjak suradnje, empatije, loši odnosi s vršnjacima. Oni također izbjegavaju bliske emocionalne veze.

Ambivalentno-opiruća privrženost rezultat je nedosljednog ponašanja majke, koja ponekad odgovara na djetetovu potrebu za bliskošću, a nekad ne. Djetetov unutarnji radni model karakteriziran je nesigurnošću o dostupnosti roditelja, što za posljedicu ima nesigurnost i bojažljivost. Djeca će biti ovisna o drugima u smislu potvrde o uspjehu, zbog čega im mehanizmi samopouzdanja i samopoštovanja neće biti internalizirani te vrlo vjerojatno negativističkog smjera. Emocionalno su nestabilniji i osjetljiviji na stres.

Dezorganizacijsko-kontrolirajuća privrženost odnosi se na djecu koja su distancirana od vršnjaka, sklona su izbjegavanju pravila i ponašanju na nedosljedan ili kontradiktorni način. Roditelji su u emocionalnom kontaktu s djetetom ponekad ambivalentni, ponekad potpuno izbjegavaju kontakt, a ponekad nude i žele bliskost. Roditelji su često i prezauzeti pa dijete nema na raspolaganju uzor s kojim bi se identificiralo (Gjurković, 2017).

socio emocionalni razvoj djeteta

Kada roditelji na djetetove potrebe reagiraju s razumijevanjem, prihvaćajući njegove osjećaje i pružaju podršku ili alternative, govorimo o kvalitetnoj brizi od strane roditelja.

Tako se kod djeteta razvija sigurna privrženost. Takvi roditelji poštuju svoje dijete i njegove potrebe, postavljaju prihvatljive granice u odgoju te su fizička i emotivna podrška djetetu u otkrivanju i shvaćanju svijeta.

Paralelno s emocionalnim razvojem i zrelošću, razvija se i socijalizacija i socijalne vještine. Socijalne vještine su naučeni oblici ponašanja, odnosno uvježbane sposobnosti (Ajduković i Pećnik, 1994). Uče se od najranijeg djetinjstva u obitelji (spontano, imitacijom, metodom pokušaja i pogrešaka), zatim se kasnije utvrđuju ili mijenjaju kroz interakciju s ostalim grupama s kojima dolazimo u dodir i širim okruženjem u kojem živimo.

"Ne brini se ako te djeca ne slušaju; Brini se zato što te uvijek gledaju." Robert Fulghum

Dobro razvijene socijalne vještine su važne za djelotvorno funkcioniranje u životu. Omogućuju da ljudi znaju što reći, kako napraviti dobre izbore te kako se ponašati u različitim situacijama (Buljubašić Kuzmanović i Botić, 2012). Istraživanja pokazuju kako one utječu na pojedinčevu uspješnost, postignuća, socijalne i obiteljske odnose. Nedostaci socijalnih vještina kod djece često se povezuju s eksternaliziranim poremećajima poput delikvencije i poremećaja ponašanja, kao i internaliziranim poremećajima poput depresije i anksioznosti (Mash and Barkley, 1996; prema Warnes, Sheridan, Geske i Warnes, 2005).

U brošuri Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba (Ćorić Špoljar i Kralj, 2014) mogu se naći odlične smjernice kako roditelji mogu doprinijeti razvoju socijalnih vještina djeteta:

  • Pružanje prilike djetetu za igranje s drugom djecom prva je i iznimno bitna smjernica jer djeca tako primarno razvijaju svoje socijalne vještine putem održavanja stalnih prijateljskih odnosa kroz dulji period.
  • Bitno je biti model primjerenog ponašanja, a isto tako i model putem osobnih odnosa s vašim prijateljima. Tako djeca uče da su prijateljstva važna te doživljavaju i osjećaju sreću koju prijateljstva donose.
  • Odobravanjem pozitivnih strategija i izražavanjem pozitivnog stava potičete prosocijalne strategije koje otvaraju vrata igri i prijateljstvu, dok djeci usađujete ohrabrujući način razmišljanja s konstruktivnim stavovima.

Iz svega navedenog bitno je imati na umu da, ako prakticirate topli i podržavajući odgoj, Vaše će dijete ići u smjeru zdravog psihofizičkog razvoja. Nikad nije kasno prepoznati eventualne propuste u odgoju i promijeniti stav.

Autorica članka: Monika Melnjak, mag.psych.
Fotografije: „AZRA+“ – Akademija za roditelje

Literatura:
1. Ajduković, M., Pećnik, N. (1994). Zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji. Revija za socijalnu politiku, 1(3), 269-275.

2. Babić, A. (2004). Emocionalna inteligencija i neki pokazatelji prilagodbe kod učenika rane adolescentne dobi. Diplomski rad, Filozofski fakultet Rijeka.
3. Buljubašić Kuzmanović,V., Botić, T., ( 2012). Odnos školskog uspjeha i socijalnih vještina kod učenika osnovne škole. Život i škola, 27 , 38 – 54.
4. Ćorić Špoljar, R., Kralj, D. (2014). Socijalne vještine djeteta – vodič za roditelje. Grad Zagreb, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba.
5. Gjurković, T. (2017). Privrženost – emocionalna povezanost roditelja i djeteta. Preuzeto dana 7.05.2018. sa:
https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/09/28/Privr%C5%BEenost-%E2%80%93-emocionalna-povezanost-roditelja-i-djeteta

6. Lebedina Manzoni, M. (2007). Psihološke osnove poremećaja u ponašanju. Naklada Slap, Zagreb.
7. Mayer, J. D., & Salovey, P. (1997). What is emotional intelligence? In P. Salovey & D. J. Sluyter (Eds.), Emotional development and emotional intelligence: Educational implications (pp. 3-34). New York: Harper Collins.
8. Pećnik, N., Starc, B. (2010). Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmlađe djece. UNICEF, Zagreb.
9. Rezić, L. (2006). Emocionalni razvoj djeteta-Kako pomoći djetetu da se snađe s onim što se događa u njemu i oko njega?. Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 12(45), 7-9.
10. Warnes, E. D., Sheridan, S. M., Geske, J. i Warnes, W. A. (2005). A Contextual Approach to the Assessment of Social Skills: Identifying Meaningful Behaviors for Social Competence. Psychology in the Schools, 42, 173–187.

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije i sl. Također koristimo i Google Analytics, koji sam, kao i mnoge druge stranice - koriste kolačiće.
Za više informacija pogledajte dokumente iz EU direktive za e-Privacy.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće