Normalan razvoj koji je krenuo krivim putem - najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata

Uto, 5.6.2018.

Mentalno zdravlje važan je dio cjelokupnog zdravlja djece i odraslih. Za mnoge odrasle osobe koje imaju psihičke smetnje simptomi su bili prisutni u djetinjstvu i mladosti, ali često nisu prepoznati ili adresirani. Iako se smatra kako su djetinjstvo i adolescencija vremena bezbrižnog blaženstva, čak 20% djece i adolescenata ima jednu ili više dijagnosticiranih psihičkih smetnji.

S obzirom na to da su adekvatna i pravovremena pomoć ključ bržeg i kvalitetnijeg iscjeljenja te mogu spriječiti ozbiljnije i dugotrajnije probleme, ne čudi zašto je upravo prepoznavanje najčešćih psihičkih smetnji kod djece i adolescenata bila tema još jedne radionice Akademije za roditelje A+.

normalni razvoj koji je krenuo krivim putem
Foto: „AZRA+“ - Akademija za roditelje A+

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 1 od 5 osoba tijekom svog života ima iskustvo sa psihičkim poremećajem, osobno ili kod bliskog člana obitelji.

10% mladih ima ozbiljan psihički poremećaj, a 20% mladih do 18. godine ima neki od oblika razvojnih, emocionalnih ili problema u ponašanju (Vrdoljak i sur., 2016).

Identificiranje psihičkih smetnji kod djece i adolescenata može biti teško jer kroz proces prirodnog rasta i razvoja doživljavaju mnoge fizičke, mentalne i emocionalne promjene, a također su u procesu učenja kako se s tim promjenama nositi i prilagoditi im se te kako se povezati s drugima i svijetom oko sebe. Štoviše, svako dijete sazrijeva prema svom vlastitom ritmu, a ono što se kod djece smatra "normalnim" odnosi se na širok raspon ponašanja i sposobnosti.

Mnoga ponašanja koja je moguće shvatiti kao simptomima psihičkih smetnji, poput stidljivosti, nervoze ili izljeva bijesa, zapravo se mogu pojaviti kao normalan dio razvoja. Iz tih razloga, vrlo je važno uzeti u obzir koliko dobro dijete i adolescent funkcioniraju kod kuće, unutar obitelji, u školi i među vršnjacima, kao i samu dob i simptome, pri čemu je iznimno važan njihov intenzitet, učestalost i trajanje. Ponašanje postaje simptom kada se pojavljuje vrlo često, traje duže vrijeme, javlja se u neobičnoj dobi ili uzrokuje značajne smetnje u svakodnevnom funkcioniranju djeteta i/ili obitelji.

«Psihološki problemi mogu biti teži od onih tjelesnih jer se ne vide rane, masnice ni povišena temperatura, a dijete i dalje "boli".» Buljan Flander, 2017.

normalni razvoj koji je krenuo krivim putem
Foto: Depositphotos

Postoji nekoliko različitih vrsta psihičkih smetnji koje se mogu pojaviti kod djece i adolescenata, uključujući:

  • Anksiozni poremećaji: Djeca s anksioznim poremećajima reagiraju na određene stvari ili situacije sa strahom i tjeskobom, kao i fizičkim znakovima poput brzih otkucaja srca ili znojenja.
  • Poremećaj pažnje/hiperaktivnost (ADHD): Djeca s ADHD-om obično imaju problema s održavanjem pažnje ili koncentracije, ne mogu slijediti upute te im lako dosade i/ili su frustrirani zadacima. Također imaju tendenciju neprestano se kretati te su skloni impulzivnim načinima reagiranja (djeluju prije nego što promisle).
  • Poremećaji u ponašanju: Djeca s tim poremećajima obično prkose pravilima te često ometaju u strukturiranim okruženjima kao što je škola.
  • Poremećaji eliminacije: Podrazumijevaju enurezu (opetovano, nevoljno mokrenje tijekom dana ili noći) i enkoprezu (opetovano pražnjenje fecesa na neprikladno mjesto).
  • Poremećaji u učenju: Djeca s tim poremećajima imaju problema s pohranjivanjem i obradom informacija, kao i povezivanjem misli i ideja.
  • Poremećaji raspoloženja: Ovi poremećaji uključuju trajne osjećaje tuge i/ili ubrzano mijenjajuće raspoloženje te kroničnu ili upornu razdražljivost i česte ljutite eksplozije.
  • Tikovi: Ovi poremećaji uzrokuju da osoba opetovano, iznenadno, prisilno izvodi besmislene pokrete ili zvukove (nije namjerno učinjeno).

normalni razvoj koji je krenuo krivim putem
Foto: Depositphotos

Simptomi kod djece i adolescenata variraju ovisno o vrsti psihičkih smetnji, no neke od općih smetnji uključuju:

  • nemogućnost nošenja sa svakodnevnim obavezama i aktivnostima,
  • promjene u spavanju i/ili prehrambenim navikama,
  • prekomjerne pritužbe na tjelesne simptome,
  • dugotrajno negativno raspoloženje,
  • česte ispade bijesa,
  • promjene u školskom uspjehu,
  • gubitak interesa za prijatelje i aktivnosti koje su do tada pričinjavale zadovoljstvo,
  • značajno povećanje vremena provedenog u samoći,
  • prekomjernu zabrinutost ili tjeskobu, hiperaktivnost
  • te konstantnu neposlušnost ili agresivno ponašanje.

Stigma povezana s problemima mentalnog zdravlja često je glavni uzrok odgađanja traženja pomoći i progresije psihičkih smetnji. U našoj kulturi i dalje se ponekad negativno gleda na obraćanje psihologu ili psihijatru. Roditelji mogu doživjeti osudu okoline, u smislu da s njihovim djetetom ili s njima nešto nije u redu, da nisu sami sposobni riješiti problem i slično. Takav stav okoline kod roditelja može izazvati sram i otpor te se kod njih može razviti ljutnja prema djetetu koje "radi probleme" (Buljan Flander, 2017).

«I mentalno zdravlje je zdravlje - zato brinimo o njemu svaki dan!»

normalni razvoj koji je krenuo krivim putem
Foto: „AZRA+“ - Akademija za roditelje A+

Kada se psihičke smetnje jave u doba djetinjstva i adolescencije, one remete socioemocionalni razvoj djeteta, a prognoza kod izostanka adekvatnog liječenja značajno je lošija. Bez liječenja mnogi se psihički poremećaji mogu nastaviti i u odrasloj dobi te dovesti do problema u svim sferama života odrasle osobe. Kada se odgovarajuće i rano liječe, mnoga se djeca i adolescenti u potpunosti mogu oporaviti od smetnji ili ih nauče uspješno kontrolirati. Iako neka djeca postanu odrasle osobe s invaliditetom zbog kroničnog ili teškog poremećaja, mnogi ljudi koji doživljavaju psihičke smetnje, poput depresije ili tjeskobe, mogu nastaviti svoj život u zajednici te živjeti ispunjene i produktivne živote.

Autor članka: Tea Bukvić, mag. psych.
Literatura:
1. Buljan Flander, G. (2017). Kada djetetu treba pomoć stručnjaka? https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/rijec-ravnateljice/kada-djetetu-treba-pomoc-strucnjaka-mentalnog-zdravlja/
2. Vrdoljak, F. i sur. (2016). Psihički poremećaji u djece i adolescenata - prikaz slučaja. Hrvatska proljetna pedijatrijska škola - zbornik radova.

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće