Vršnjačko nasilje i djeca s teškoćama

Čet, 6.12.2018.

Promatramo li ponašanje učenika dok ih nastavnici prozivaju da uđu u razrede, primijetiti ćemo u svakom redu dva do tri malo nemirnija učenika koji pokušavaju poremetiti uspostavljeni red, koji izazivaju druge mirnije učenike, koji zadirkuju. Ništa neobično, zar ne? Međutim , današnji oblici agresivnog ponašanja odavno su izgubili obilježje bezazlenog dječjeg dokazivanja, a u školama sve češće se susrećemo s pravim nasiljem.

U današnje vrijeme vršnjačko nasilje je u porastu. 10 – 20 % mladih trajno su zlostavljani, znači svaki dan ili svaki tjedan.

Za djecu škola čini značajan dio socijalnog okruženja. Iskustvo djeteta u školi stoga uvelike određuje njegovu kasniju prilagodbu u životu i radu. Ali nažalost i sama sam svjedok da na većini mjesta gdje se mladi okupljaju , osobito u školskim dvorištima i hodnicima se susrećemo s onima koji ne govore nego viču, ne zabavljaju se nego divljaju, ne raspravljaju se nego se svađaju, guraju i tuku.

vrsnjacko nasilja

Samo nasilje ( Randall 1997; prema Field, 2004.) nasilje definira kao agresivno ponašanje koje proizlazi iz hotimične namjere da se drugima nanese tjelesna ili psihološka bol. Postoje sljedeće vrste nasilja: emocionalno, fizičko, spolno te verbalno. Dijete koje će po svojoj prilici postati žrtvom inače je vrlo osjetljivo i lako ga je povrijediti. Vrlo često je tjeskobno, oprezno, poslušno i tiše od druge djece. Žrtve često pate od pomanjkanja samopoštovanja i imaju negativan stav prema sebi.

Nasilnici su djeca koja zadirkuju, plaše, prijete ili nanose bol onima koji nisu jaki kao oni. Često su popularni i druga djeca im se dive.

Mnoga istraživanja pokazala su da su djeca s teškoćama jako često izložena vršnjačkom nasilju. U studijama su identificirana četiri čimbenika koja povećavaju šansu da djeca postanu žrtvom: primanje dodatne pomoći u školi, što djeca s teškoćama često primaju, usamljenost na dvorištu, što djeca s teškoćama najčešće jesu, imaju manje od dva prijatelja, djeca s teškoćama rijetko imaju prijatelje, te muški spol.

Istraživanje Langevina i sur. ( 1998; prema Carter i Spencer 2006.) dokazalo je da je mucanje karakteristika koja stavlja djecu u veći rizik za nasilje. Čak 59 % djece bilo je izloženo nasilju zbog svog mucanja. Sramotan postotak, zar ne?

vrsnjacko nasilja

Ako se osvrnemo na vrste teškoća i oblik nasilja koji je najčešće prisutan kod istih, autor Flynt ( 2001.) navodi da su učenici s intelektualnim teškoćama glavni kandidati za postajanjem žrtve.

Oni često imaju nisko samopoštovanje, te imaju nedostatak svijesti o potencijalno opasnim situacijama. Učenici sa specifičnim teškoćama učenja, mogu biti žrtve, agresor ili oboje. Ti učenici češće su protjerivani od strane vršnjaka, nego li su žrtve nasilja. Kategorija učenika s emocionalnim i ponašajnim teškoćama čini najveći broj žrtava. Kao mogući razlozi navode se genetska dispozicija, disfunkcionalna obitelj, manje i siromašnije prijateljstvo, te loše samopoimanje i samopoštovanje.

Ne zaboravimo „najveća snaga kojom čovječanstvo raspolaže je nenasilje!“ Gandhi

Carter, B.B., Spencer V. G. (2006.): The fear factor: Bullying and students with disabilities, International Journal of special education, Vol.21, No.1, 11-23.
Field, M.E. (2004.) : Živjeti bez nasilja, Kako pomoći djeci da izađu na kraj sa zadirkivanjem i nasiljem, Zagreb, Naklada Kosinj
Flynt, W.S., Collins Morton R. (2001.) : Bullying and children with disabilities, Journal of instructional psychology, vol 31., No.4, 330- 334

Fotografije: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće