Možda sam pogriješila!

Čet, 14.2.2019.

Baš razmišljam, sada kada gledam svoju Mrvu, kako vrijeme leti... S jedne strane - kao da sam je jučer prvu put ugledala, a s druge strane - gdje to vrijeme ide? I mota mi se po glavi- što bih s drugim djetetom promijenila?! Jer, po današnjim standardima - puno toga sam pogriješila...

Znate onaj osjećaj - dođete doma iz rodilišta, sami sa svojim čistim i neopisivim paketom sreće i sve je savršeno. Prvih 10 dana, u našem slučaju. A onda krene akcija.. I googlanje i čitanje savjeta i traženje pomoći ili bar utjehe ;-) I prvo vas šokira kako nešto tako sitno može biti tako glasno.. Kako nešto tako maleno i nemoćno može biti toliko nezadovoljno i zahtjevno? Kako izdrži da ne spava.. pa je umorna.. pa ne spava od premorenosti.. I tako u krug. Pa prepisujete to „oralnoj fazi“/“skokovima u razvoju“/“zubićima i grčevima.. I krenete čitati..

Lori, npr. od 10 og dana života ne spava. Ako je i spavala - to je po danu bilo po 20 do 40 min.. a prvu godinu - nikad prije 2 ujutro nije zaspala.. I tako sam ja počela čitati savjete i nakon svih isprobanih narodnih savjeta i metoda, nabavim knjigu - Svako dijete može naučiti spavati. Hello, nisi ti upoznao Lori ? Al, ajde - idem i to isprobati.. Izdržala sam 4 min plakanja i onda je uzela sebi. I tom odlukom potpisala 2 godine nošenja i maženja...I, evo, kao rukom odneseno - sada ide sama u krevet, otpjevamo pjesmu i zaspe.. Al, možda sam pogriješila ;)

mozda sam pogrijesila

Druga tema za googlanje - članstvo u raznim grupama - prehrana! Tu nismo imali problema, prava mala izjelica je.. Al vjerojatno bih bila izbačena iz svih grupa da ekipa zna da je Lori jela i jede i toliko prezreni Čokolino, uživa u Kiki bombonima a kupili ste je za cijeli život jednim Životinjskim carstvom. Što je veća - sve više uživa u juhama, varivima i salatama, al kad joj dođe - smlatit će „lizu“ dok si rekao keks.. Možda sam pogriješila...

mozda sam pogrijesila

E, onda se bliži prva godina, povratak na posao i odluka - što s njom? Pa opet čitaj, kalkuliraj, slušaj savjete.. Pa čak i pedijatri kažu- preskočite jaslice.. I Lori je krenula u jaslice. Bez prevelike drame, prilagođavanja i bez puno suza. Al' mi je srce bilo na mjestu kad sam ujutro znala da je na sigurnom i da joj je lijepo.. Ljepše nego što bi joj bilo s jednom odraslom osobom.. Al, možda sam pogriješila...

I onda ono - mama si!! Mama, ako niste znali, obuhvaća da kuća uvijek sjaji, da je dijete uvijek čisto, da ste na poslu efikasni a doma nasmijani i zaigrani, koliko god bili umorni...

Eh, da.. i da je dijete uvijek uz vas.. Koliko god da je volim, smatram da je ok da ukradem i trenutak za sebe.. Muž jednom tjedno ide na nogomet, a ja s curama van. I jednom tjedno imamo zajednički dan.. Svi smo sretni, Lori uživa i s mamom i s tatom, a taj „moj“ dan me napuni za sljedeća 5 dana.. I ona je sretnija i zadovoljnija čim smo mi sretniji opušteniji. Jednostavna matematika! Al, možda sam pogriješila...

I dok su mali, ne trebaju puno.. Kako rastu - rastu i želje.. A sada, kao da je postala sramota da ima na sebi bodi koji je naslijedila, bicikl koji je rabljen ili tenisice koje nisu marka.. Počeli smo trošiti na djecu maksimalno i radije ćemo kupiti njima nešto nego sebi nešto priuštiti... Više ni bicikl nije bicikl, nego je u cjenovnom rangu kao pravi motor. Za cijenu nekih kolica možeš kupiti manji auto ?? E, pa, ne može.

Dok je tako mala, pravila su jasna - nema skupih poklona, nema skupe odjeće, a sve s čime se ne igra ide u donacije ili u vrtić. Sada već sama odvaja stvari koje poklanja i gušt mi ju je gledati..

Ne skačem kad se igra vani „da se ne bi uprljala“, nego uživam gledajući je da je malo, uvijek bar na pola, zaprljano dijete.. Zaigrano i neopterećeno, baš kako dijete i treba biti.. Al, možda sam pogriješila...

Dalje, odjednom je postalo jako popularna (vjerojatno proizašlo radi tempa kojim smo svi izloženi) parola ili poruka ala – dijete neće pamtiti čistu kuću, nego mamu kako se s njim igra. OK, donekle se slažem, ali – ne moramo niti živjeti u svinjcu jer imamo dijete.. Uostalom, i ono se mora naučiti radnim navikama. Tako da, preko tjedna smo njeni i ona naša. Al subota je dan za spremanje. Ako ne može van s tatom (radi ružnog vremena ili jer je bolesna)- ostaje doma i ima svoj lavor i spužvu i pere sa mnom. Realno, napravi više štete nego koristi, ali uči se, zabavlja i osjeća korisnom. Isto je s igračkama- igra se slobodno, ali poslije igranja- igračke se spremaju ili bacaju „u smeće“ (sakrijemo ih na par dana ;) )... al, možda sam pogriješila...

CL mozda sam pogrijesila 05

Ima jako puno takvih primjera. Poanta je da nismo svi isti, nisu sva djeca ista i neke stvari se ne mogu generalizirati... I OK je pitati i poslušati savjet, al mama zna najbolje.. Instinkt je sve. Mene i dan danas prođe jeza od pomisli da sam je pustila ili da je pustim da plače (druga stvar je bezrazložna histerija, kod nas poznata kao „popizditis“ ?)...

Nanosala sam je se od kad se rodila do druge godine, tako da sam zaradila i upalu ramenog ligamenta. Bila je moj mali priljepak. I još je, al već je izdržljivije i lakše.

Postaje malena, prava djevojčica. Zaigrana, vesela, zdrava, brbljava i iznad svega voljena. I to osjeća i uzvraća... I zato, kad je sada gledam- svaka čast i Googleu i psiholozima, al ja ništa ne bih mijenjala. Pa iako pogriješila ;-)

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće