„Ekrani“ naši svagdašnji – KAKO utječu na male mozgove ?

Čet, 11.4.2019.

U današnjem digitalnom svijetu postalo je neizbježno tijekom svoje dnevne rutine pogledati na „ekran“ bilo kojeg tipa. Od jutra nam je tu smartphone da ne propustimo novu obavijest na Viber ili WhatsApp aplikaciji. Pretpostavljam da mnoge dočeka laptop, tablet ili stolno računalo tijekom radnog vremena, a svakom slučaju je uz obiteljsko popodnevno druženje aktualan smart TV.

Istraživanje provedeno u Hrvatskoj 2016/2017. otkrilo se da kućanstva posjeduju u prosjeku 6 elektroničkih uređaja pri čemu su mobitel, računalo i televizor neizostavni u gotovo svakom kućanstvu. Sad kada sve to uzmemo u obzir dođe se do zaključka da je izloženost naših najmlađih svim spomenutim „ekranima“, također, neizostavna. U tome kontekstu vjerujem da se roditelji zapitaju kako sve to djeluje na njihovu djecu, rade li nešto krivo i što bi djecu od najranije dobi trebalo učiti ?

Kao prvo, htjela bih istaknuti: DA, djeluje na djecu!

Štoviše, ako se krivo koriste, kada se radi o vrlo ranoj dobi djece, izlaganje digitalnim sadržajima na raznim „ekranima“može dovesti do ozbiljnih posljedica za djetetov psihofizički razvoj s gotovo trajnim posljedicama. Kao drugo, isto to izlaganje „ekranima“ kada se pravilno koristi, može dovesti do brojnih pozitivnih posljedica za djetetov razvoj na svim područjima. U čemu je onda „kvaka“? Ukratko, u razvijanju digitalnih kompetencija, kako nas odraslih pa tako i razvijanje digitalnih kompetencija kod djece.

S obzirom na to da se radi o vrlo širokoj temi, najprije bih se htjela usmjeriti na činjenice KAKO digitalni mediji i tehnologija djeluju na predškolsku djecu. Vjerujem da je vrlo važno znati i razumjeti što se događa u mozgu jednog petogodišnjaka kada gleda crtiće na YouTubu 2 sata ili kod 8-mjesečne bebe kada iz „jajeta“ gleda BabyTV. U sljedećim člancima više ću se usmjeriti na digitalni odgoj i kako ga provoditi. Pa krenimo redom...

ekrani nasi svagdasnji

Dob djece neizostavna je varijabla koju moramo uzeti u obzir kada govorimo KAKO „ekrani“ utječu na mozak predškolske djece.

Jako su velike razlike u posljedicama koje može ostaviti izlaganje crtićima od npr. sat vremena na dijete ispod 2 godine u odnosu na jednog petogodišnjaka. Neuroznanstvena istraživanja pokazala su da je formiranje i razvijanje dječjeg mozga najintenzivnije tijekom prvih 5 godina života. U tom razdoblju kod djeteta se formira 50% sinapsi koje predstavljaju veze među neuronima. Što imamo veći broj „dobrih“ sinapsi, bit ćemo bolji, uspješniji, spretniji ili pametniji u nekom području. Drugim riječima, intelektualne sposobnosti ovise upravo o broju sinapsi u mozgu koje se formiraju ovisno o raznim stimulacijama.

U tom kontekstu, stimulacije koje dovode do razvoja velikog broja „dobrih“ sinapsi odnose se na sve oblike kretanja djeteta, od puzanja i provlačenja do trčanja i skakanja te na manipulaciju prstima, komunikaciju i govor te okulomotorne sposobnosti (usklađenost pokreta očiju s ostatkom tijela, osobito rukama).

Sada zamislite koliko je poražavajuće za mozak jednogodišnjeg djeteta kada, gledajući u bilo kakav ekran sat vremena, ne dobiva ni jedan posto stimulacije koje smo spomenuli. Najčešće je u poluležećem položaju, ne kreće se ni na koji način, ruke su u krilu, gleda u jednu točku, nema komunikacije s okolinom. Ako se takva praksa ponavlja više puta dnevno gotovo svaki dan, doći će do razvoja niza „loših“ sinapsi u mozgu, tj. stvorit će se veze među neuronima koje će kroz koju godinu kod djeteta dovesti do poteškoća ili poremećaja u govoru i komunikaciji, pažnji i koncentraciji, grafomotorici, području senzorne integracije itd.

Dakle, izlaganje jako malo djece ispod 2 godine bilo kakvom „ekranu“ trebalo bi biti 0 minuta (tu preporuku izdaje i Američka pedijatrijska akademija).

Naravno, to ne znači da ćemo dijete od 3 godine ostaviti satima da gleda crtiće. Preporuka je da od 2 do 5 godine to bude maksimalno sat vremena i ne svaki dan uzimajući u obzir druge važne faktore (sadržaj i roditeljski nadzor) da bi to izlaganje bilo pravilno o čemu ću pisati u sljedećem članku. U nastavku dajem pregled razumijevanja digitalnih i medijskih sadržaja djece od 18 mjeseci do 11. godine. Istraživanja dokazuju da razumijevanje sadržaja ovisi o dobi djece.

ekrani nasi svagdasnji

Djeca do 18 mjeseci

  • izloženost djece mlađe od dvije godine ekranima može ozbiljno usporiti njihov kognitivni razvoj i potencijalno dovesti do odstupanja pa se ne preporučuje izlaganje do druge godine života
  • djecu ne mogu s dovoljno pažnje pratiti sadržaje niti razumjeti radnju, a prvenstveno ih privlače zvukovi i svjetla ekrana
  • djeca mogu imitirati jednostavne radnje i pokrete koje vide kao na primjer mahanje rukama i pljeskanje

Djeca od 18 mjeseci do 3. godine

  • djeca usmjeravaju pažnju prema ekranima, ali s ograničenom mogućnošću razumijevanja sadržaja
  • sadržaje prate fragmentirano, a uglavnom im pozornost privlače zvukovi i svjetlosni efekti, koncentracija im je slaba
  • od medijskih sadržaja djeca najviše gledaju crtane filmove, osobito one jednostavne animacije i pozadine, ali i druge sadržaje ako su prikazani na jednostavan način te brze izmjene scena
  • uče verbalno i neverbalno ponašanje preko ekrana pa u igri imitiraju ono što vide ili čuju u medijima

Djeca od 3. do 5. godine

  • počinje prepoznavanje žanrova, ali djeca ove dobi nisu sposobna prepoznati promjenu žanra, osobito ako se reklama pojavi uslijed crtanog filma - djeca ove dobi sve sadržaje gledaju kao cjelinu
  • djecu osobito privlače animirani filmovi jednostavne radnje i pozadine s jednim ili dva lika, ali i sadržaji živopisnih obilježja, naglih pokreta tijela, brze izmjene scena te intenzivni, neočekivani prizori i zvukovi te glasna glazba
  • djeca još ne mogu razlikovati stvarne od fiktivnih sadržaja niti da likovi iz crtanih filmova ne postoje i u stvarnom svijetu, ne razumiju posljedice prikazanog nasilnog čina niti patnju žrtve takvog čina

Djeca od 6. do 11. godine

  • djeca iznad šeste godine ulažu puno manje napora pri praćenju medijskih sadržaja, počinju ih bolje razumijevati te razlikovati stvarne od fiktivnih sadržaja
  • djeca su osjetljivija na utjecaje medijskih sadržaja, traže uzore među likovima koji su najčešće vrlo stereotipni (snažni, hrabri, dobri, lijepi)

Fotografije: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće