ADHD ili…?

Čet, 6.6.2019.

Zašto u moru članaka o Adhd pišem još jedan? Zato što se sve češće dijagnoze istog daju djeci. Ako je dijete življe u školi nerijetko čujemo „on ti je hiperaktivac“, „ on ti ima onaj ADHD, znaš ono kad ne može biti na miru“. S obzirom na prethodno navedeno mislim da je potrebno definirati sam ADHD, simptome i kriterije koje dijete mora imati da bi bila riječ o istom. Sam naziv ADHD dolazi od engleskog naziva Attention Deficit Hiperactivity Disorder.

Prema posljednjim kriterijima postoje tri vrste ovog poremećaja:

  • ADHD s kombiniranim karakteristikama hiperaktivnosti, impulzivnosti i pomanjkanja pozornosti
  • ADHD s pomanjkanjem pozornosti
  • ADHD s impulzivnošću i hiperaktivnošću

Prvu i treću skupinu češće se prepoznaje jer su simptomi puno očitiji nego u drugoj skupini. Ta djeca su jako glasna, stalno su u pokretu, često se bave opasnim stvarima, nerijetko zbog svoje impulzivnosti i nemogućnosti odgađanja potrebe za nečim dolaze u fizičke sukobe.
Druga skupina, točnije ADHD s pomanjkanjem pozornosti učestaliji je kod ženske populacije, teže se prepoznaje i često se čuje za takvu djecu da su „sanjari i da su odsutni duhom i tijelom“. Takva djeca često zaboravljaju potreban pribor ili ga gube, nemaju domaće zadaće, ne završavaju dane zadatke ili su zamišljena i izgubljena u svojim mislima. Ako poremećaj ove skupine ostane neprepoznat dijete prođe svoje školovanje kao „smotano i izgubljeno “.

Vjerujem da barem jednu ili dvije osobitosti od gore navedenih ponekad prepoznate kod svog djeteta ili učenika, ali to ne znači da ono ima ADHD. Upravo zato potrebno se upoznati s nekim posebitostima za dijagnosticiranje samog ADHD-a.

ADHD
Foto: Depositphotos

Dijagnoza ADHD najčešće se postavlja u školskoj dobi, jer simptomi postaju najočitiji upravo u školskoj dobi. Dijagnoza se postavlja timskom obradom, što znači da su potrebni nalazi i mišljenja više stručnjaka, a ne samo jednog. To su najčešće psiholog, pedijatar, neurolog, psihijatar i logoped/edukacijski rehabilitator. Izuzetno je bitno, a i neophodno znati što sve mora postojati da bi to bio ADHD i upravo sljedeći kriteriji često pokažu ima li dijete ADHD ili je možda riječ o darovitom djetetu kojem je dosadno u školi ili je možda riječ samo o nespretnom djetetu.

Kriteriji su:

  • Prisutnost simptoma najmanje 6 mjeseci
  • Postojanje nekih od simptoma i prije 7 godine djetetova života
  • Simptomi poremećaja moraju biti očiti u najmanje u dvije različite sredine, npr. ako dijete ima simptome samo u školi, a kod kuće ili negdje drugdje ne, velika je mogućnost da se ne radi o navedenom poremećaju
  • Moraju postojati jasni dokazi značajnog oštećenja socijalnog, akademskog ili radnog funkcioniranja

I ne zaboravite, ako sumnjate na ADHD, treba provjeriti, jer neprepoznavanje istog dovodi do niza nepoželjnih posljedica, od niskog samopouzdanja, depresije i društvene izolacije, a nažalost sve češće u novinama nailazimo na članke do čega su dovele takve i slične posljedice kod školaraca.

Imati ADHD nije sramota, sramota ga je ignorirati ako ga prepoznate!

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće