Utjecaj elektroničkih medija na razvoj djeteta u najranijoj dobi

Pet, 2.8.2019.

Znanstvenici iz različitih područja znanosti čiji su interesi usmjereni na neurološki razvoj djece od rođenja do šeste godine života navode u svojim istraživanjima da mozak djeteta nakon rođenja nije toliko razvijen kao drugi organi. Zato je iznimno važan način stimulacije u prva 24 mjeseca. U tom periodu od najveće je važnosti interakcija roditelja s djetetom, manipulacija objektima, te kretanje kroz djetetovu okolinu kao i rješavanje problema motoričke aktivnosti, a sva ta područja razvoja mogu se otežano razvijati zbog neprikladne izloženosti medijima.

Zbog toga Američka pedijatrijska akademija ne preporučuje više od dva sata izlaganja elektroničkim medijima za djecu stariju od dvije godine.

Mlađa djeca, zbog specifičnosti mozga u razvoju ne bi uopće trebala biti izložena takvim medijima. Međutim stvarnost se jako razlikuje od preporuka. Statistike pokazuju da u SAD–u djeca prosječno provode pred ekranom sedam i pol sati dnevno te da je to u stalnome porastu. Prije šezdesetak godina prosječan Amerikanac provodio je pred televizorom neka četiri sata, što je skoro dvostruko manje vremena. U Europi dijete do 18 godina provede prosječno četiri pune godine pred ekranom. To je vrijeme koje koristi za zabavu i u koje se ne računa ono provedeno za računalom radi učenja.

Putem osjetila vida i sluha primamo najviše informacija iz okoline, a mediji upravo putem njih ostvaruju svoj najveći utjecaj.

Ono što dijete prvo vidi su obrisi, odnosno, odnosi svjetla i sjene. Prve boje koje raspoznaje su zapravo akromatske boje, odnosno, crna, bijela i siva. S otprilike četiri mjeseca beba počinje raspoznavati samo jarke boje jer centri za vid još nisu dovoljno razvijeni za raspoznavanje pastelnih tonova. Prve boje koje vidi su žuta, crvena, plava i potom zelena. To su ujedno i boje koje se najviše pojavljuju u prirodi, te se najviše koriste u medijima jer izazivaju unificiranu reakciju bez obzira u kojem dijelu svijeta se prikazuju [17]. Samim time se postavlja pitanje postoji li potreba za prikazivanjem sadržaja putem malih ekrana u najranijoj dobi posebice ako dojenče ne prepoznaje boje, te njegov mozak još nije spreman za raspoznavanje boja, a poseban oprez treba uzeti kod neurorizične dojenčadi upravo zbog navedenih karakteristika osjetljivosti mozga u razvoju.

utjecaj elektronickih medija
Foto: Depositphotos

Bebe u vrlo ranoj dobi reagiraju i na pokretne slike na televizijskim ekranima, monitorima, tabletima i pametnim telefonima. Razlog leži u orijentacijskom odazivu. Riječ je o vizualnoj ili auditornoj reakciji koja se instinktivno javlja na novi ili iznenadni podražaj, dovodeći tijelo u stanje borbe ili bijega. Aktiviraju ga stvarni događaji, ali i video materijali, odnosno njihovi oblici. Upravo zato što je orijentacijski odaziv instinktivna i nesvjesna reakcija organizma, potiče se reklamama i akcijskim prizorima kako bi publika ostala u pobuđenom stanju, te usmjerena na sadržaj.

Kod gledatelja dolazi do usporavanja rada srca, sužavanja krvnih žila koje vode krv u mišiće, širenja krvnih žila koje vode krv u mozak, te privremene blokade alfa valova koji predstavljaju stanje opuštenosti mozga. Sve to pridonosi aktivaciji amigdale, dijela limbičkog sustava, koji je zadužen za prepoznavanje opasnosti i reakcije tijela. Četiri do šest sekundi nakon podražaja tijelo se ponovo smiruje, odnosno opada pažnja gledatelja. Kako bi se to izbjeglo, orijentacijski odaziv se svake sekunde potiče pomoću brze montažne izmjene, promjene kuta kamere, zumiranja, te iznenadnih zvukova. Pokazalo se da do deset rezova u dvije minute potiče pamćenje, dok sve što je iznad, uzrokuje preopterećenje koje uvjetuje opadanje sposobnosti za raspoznavanje sadržaja.

Dojenčad privlači istaknutost audio vizualnih materijala, ali nemaju iskustva da prepoznaju te podražaje kao društveno relevantne. Izloženost audio vizualnim sadržajima baziranih na ekranu u genetski osjetljivih dojenčadi stimulira specijalizaciju ne-socijalne senzorne obrade u mozgu. Kroz proces neuroplastičnosti, audio vizualni stimulansi razvijaju su neuronske putove koji se natječu s preferencijama za društvenu obradu, što negativno utječe na razvoj društvenih puteva u mozgu i uzrokuje globalno kašnjenje u razvoju. To uključuje atipičnu obradu lica i govora, kao i sklonost audio vizualnoj repeticiji sadržaja posebice kod djece s neurorizikom. Samim time upotreba elektroničkih medija kod djece u dobi do 24 mjeseca zapravo je jako indikativna zbog niza navedenih faktora.

S obzirom na sve navedeno možemo zaključiti kako je izlaganje djeteta audiovizualnim podražajima putem televizije, tableta i mobitela, u najranijoj dobi potrebno ograničiti, te koristiti uz nadzor odraslih osoba.

Ekrani nisu „moderni odgojitelji ili dadilje“, te preveliko izlaganje istima može stvoriti štetu u razvoju djeteta.

U najranijoj fazi razvoja djeca imaju koristi od perceptivnih, a ponajviše motoričkih stimulacija i to je ono na što bi se roditelji trebali usmjeriti ako žele optimalan razvoj djeteta.

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće