Nastava na daljinu – da ili ne?!

Sri, 26.8.2020.

Ove „neobična“ nastavna godine je iza nas. Nakon štrajka prosvjetnih djelatnika u 11. mjesecu 2019., koji je bio više-manje uspješan, nastavili smo s radom u školi i eto već kraja 2019. godine. Taman smo počeli s organizacijom i provođenjem natjecanja učenika, razgovorom o tome za koji model praznika su se škole odlučile (imali smo izbor ostati po „starom“ – praznici za Božić i Novu godinu i za Uskrs ili po „novom“ - češći praznici od tjedan dana svakih dva mjeseca) kada nam se desila CORONA. Bio je petak 13. (mislim na onaj 13.3.) i svi smo bili u školi do kasno navečer jer smo se, prema uputi Ministarstva, trebali odlučiti kako ćemo raditi od ponedjeljka, 16.3.2020., kada se škole zatvaraju i učenici neće dolaziti na nastavu.

Uglavnom – snašli smo se kako smo znali i umjeli, s onim što smo imali i znali, i tako izgurali 4 mjeseca nastave. Neki vrlo uspješno neki manje. Neki uz više truda učenika i učitelja neki uz manje. Bilo je to neobično iskustvo za sve – učitelje, učenike, ali i roditelje. Ne bih se sada na to vraćala – bilo pa prošlo. Trenutno sam u situaciji razmišljanja kako dalje. Što nas čeka nitko nije siguran, ali se spominje mogućnost nastave na daljinu ponovo na jesen pa bih neka svoja razmišljanja podijelila s vama!

Pitam se želimo li uopće povratak na staro (redovna nastava u školskoj zgradi) ili želimo promjenu (drugačija škola i nastava)? Za učenike, za roditelje, za učitelje i sebe! Nedavno sam sudjelovala na WEBINARU koji je organizirao Forum za slobodu odgoja, kojeg posebno cijenim i često surađujemo, pa ću se u daljnjem tekstu poslužiti nekim idejama i savjetima koje sam tamo čula, a vezani su uz nastavu na daljinu (izvor: PP PRIPREMA, POZOR, (I ŠTO) SAD! - PREPORUKE ZA SRETAN POVRATAK U ŠKOLU autorice ELI PIJACE PLAVŠIĆ). Tako autorica tamo navodi da za povratak u školu postoje prioriteti kojih se trebamo pridržavati, a to su:

  1. FIZIČKO ZDRAVLJE,
  2. MENTALNO ZDRAVLJE i
  3. KONTINUITET – nastavak učenja za sve, jednake šanse za sve

nastava na daljinu

Povratak u školu iz perspektive učenika

Što može mučiti učenike prilikom povratka u školu?

  • Gubitak rutine i strukture: zbog dugog trajanja pandemije kod učenika je narušena standardna dnevna rutina i struktura
  • Osjećaj da im nedostaju dijelovi gradiva – rupe u znanju
  • Gubitak socijalnog života: Anksioznost i stres oko povratka u školske klupe i „resocijalizacija”
  • Strah oko širenja pandemije i briga za svoje najbliže – suočavanje sa strahom od smrti
  • Neizvjesnost oko sljedeće školske godine i kako će ona izgledati
  • Ekonomska nesigurnost – briga za ekonomski status svoje obitelji

Možda navedene „muke“ ne muče svu djecu i sigurno ne sve u istom intenzitetu, ali vjerojatno se kod svakog od njih ponekad pojavilo navedeno. Istraživanja koja smo proveli tijekom nastave na daljinu dokazuju da su djevojke bile više opterećene zahtjevima koje su pred njih postavili učitelji i da su, vezano uz to, imale češće psiho-fizičke manifestacijske teškoće (glavobolja, tjeskoba, umor, nervoza, usamljenost i sl.).

Ali postoji i ono pozitivno, što je većina učenika navela kao dobro i korisno, a radi se o sljedećem:

  • Pozitivna uloga učitelja,
  • Organizacija nastave / samoorganizacija i
  • Komunikacija.

Svi sudionici nastave su bili puno opušteniji, redovito su komunicirali, učenici su se mogli obratiti svakom učitelju bilo kada, postaviti pitanja, učitelji su se angažirali oko svakog učenika (što u učionici ne stignu tijekom sata), nije bilo ranog ustajanja ujutro itd.

Povratak u škole iz perspektive učitelja

Što muči moje kolegice i kolege i mene osobno oko povratka u školu?

  • Kako nadoknaditi gradivo?
  • Nejasne upute od strane obrazovnih vlasti
  • Kako slijediti epidemiološke upute u školi i u razredu
  • Traume, anksioznost i strah od neizvjesnosti u sljedećoj godini
  • Što ako se opet moramo vratiti na online nastavu? Što mogu drugačije/bolje?
  • Kako ponovno izgraditi razred kao zajednicu
  • Želja da se vratimo na staro i kako doprinijeti „novom normalnom”.

To su samo neke od stvari koje će nas dočekati u školi na jesen – bilo da će ona biti „normalna“ ili ponovo „nastava na daljinu“. Ono što mogu zaključiti je to da moramo poraditi na našem mentalnom zdravlju – prvenstveno učenika, ali i učitelja. Mislim da će moji kolege stručni suradnici, pa i ja naravno kao pedagog, imati pune ruke posla. Morat ćemo osmisliti radionice i aktivnosti za učenike u kojima ćemo razvijati osobne i socijalne vještine, direktno raditi s učenicima u riziku, identificirati oblike podrške i provoditi ih. Također ćemo morati izraditi konkretne nastavne jedinice koje će se baviti upravljanju stresom i anksioznošću kod učenika te ih integrirati u redovne školske aktivnosti i sadržaje. A to neće biti nimalo jednostavno i lako....

Moramo misliti i o školskom kurikulumu – kako nadoknaditi „nenaučeno“ gradivo; ubrzati određene nastavne sadržaje i/ili preskočiti određene dijelove kurikuluma. Ima tu puno posla. A sav taj posao, vezan uz gradivo, učenike, roditelje, usavršavanje i snalaženje u svakodnevnom radu, čeka upravo učitelje. Njima treba pružiti podršku svih oblika – stručnu, psihičku, financijsku...

Čeka nas još puno izazova i nebrojenih pitanja na koja ne znamo odgovor. I nećemo znati dok se ne nađemo u situaciji kada trebamo brzo reagirati. A pokazali smo da znamo i možemo! Ne bojimo se nikoga pa tako ni CORONE! Ostajte mi „negativni“ i čitamo se nakon ljeta...

Fotografija: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće