Moje dijete ništa ne jede

Čet, 8.6.2017.

Često u ordinaciju dolazi majka s 3-4 godišnjim djetetom, ulazi rezultno, odlučno i čvrsto da mi isto tako rezultno objavi “Moje dijete ništa ne jede”. Pitam majku "Kako dugo, koliko dana?".
Ma šta dana odgovara relativno zabrinuta, ali čini mi se još više ljuta, tjednima, mjesecima, on/ona ništa ne jede.

Gledam dijete, veselo, zaigrano, odličnog općeg stanja, na prvi pogled dobro uhranjeno. Velim majci pa kako ništa ne jede mjesecima a tako dobro izgleda. Na što majka odgovara i ja se tome čudim.

No utisak je utisak, krenimo na posao, izmjerimo djetetu visinu, izmjerimo težinu, vidimo dijete je uredno uhranjeno za dob i za svoju visinu, vrlo često i prati svoju percentilu visine i težine / to mjerimo kod svakog sistematskog pregleda, tako da imamo dobar uvid/ dakle sada imamo i crno na bijelo da dijete uredno podmiruje svoje kalorijske potrebe.

No, majka opet insistira, ništa ne jede, ne doručkuje, ne ruča , niti ne večera. Pa tako riječ po riječ, slovo po slovo i sazna se svašta.

Dijete istina ne doručkuje, ne ruča, a bome niti ne večera, ali zato jede čipse, smokije, frižider je pun monte-a, kinder štangica i sličnih stvari. I majka govori, pa moram mu nešto dati kad ništa ne jede.

moje dijete nista ne jede

I sada dolazi ono najgore, na sreću svi mi još doma svaki dan fino kuhamo, namirnice su relativno pouzdane, često i iz vlastitih izvora, svaki dan friško kuhani ručak, a djeca nam jedu svašta, samo ne zdravu hranu. Ako oni nisu odmah zainteresirani za adekvatnu hranu, da slučajno ne bi bili gladni, odmah im se iz velike ljubavi ponudi nešto od slatkiša, glad je kod nas izgleda još uvijek snažna kategorija.

A napravite mali pokus. Uzmite ruksak na leđa, stavite u njega najgori sendvič, kojeg doma ne biste niti pogledali, popnite se na Ivančicu, da vidite kako vaš sendvič prelazi iz kategorije lošeg u najfiniji, kojeg ste ikad pojeli. A zašto, zato jer ste bili gladni. Nemojte se bojati da će vam djeca biti gladna, tek kad je čovjek gladan, onda se dobro jede.

Nemojte inzistirati da dijete odmah mora nešto jesti, pustite da se izgladni, ispraznite frižidere i ladice sa slatkišima, pa da vidite kako će vaš ručak biti dobar.

moje dijete nista ne jede

Kad je moja generacija bila u dječjoj dobi, i kad ste mami u 11 sati nedjeljom rekli "Ja sam gladan", znate što je odgovorila, "Strpi se malo, za čas će biti ručak", oko pola 1. I nitko nije umro od gladi, ladica sa slatkišima nije bilo i punih frižidera nije bilo, a jelo se ono što je mama skuhala, i nitko nije umro od gladi, samo smo imali malo više reda.

Šta vam želim reći TEŠKO JE SITOGA NAHRANITI - to je stara poslovica, ali izgleda vrijedi i danas, samo smo je mi, kao i puno drugih stvari izokrenuli.

I razmislite još jedanput, kako se hranite vi a šta jede vaše dijete.

Naučite ga da jede zdravo i kvalitetno, ništa se neće dogoditi ako pola sata pričeka ručak, a ne mu odmah gurnuti nešto od slatkarija, jer sitog je teško nahraniti.

Fotografije: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće