„Ako prođeš s 5, kupit ću ti mobitel!“

Pon, 19.6.2017.

Završila je još jedna nastavna godina. Djeca su s radošću napustila svoje školske klupe i počela uživati u dugim ljetnim praznicima. Dio njih zadovoljan je uspjehom na kraju završenog razreda, dio vjerojatno nije. Ništa neobično, zar ne?

Ipak, najzadovoljniji su zasigurno oni koji su uspjeli ispuniti obećanje dano svojim roditeljima - proći razred s odličnim uspjehom kako bi bili nagrađeni.

Postoji li, općenito govoreći, nešto loše u nagrađivanju dobrog ponašanje svog djeteta? Naravno da ne. Ipak, pažnju treba zadržati na nečemu puno važnijem za pravilan emocionalni i socijalni razvoj.

Ekstrinzična i intrinzična motivacija

Motivacija, odnosno proces koji potiče svako ljudsko ponašanje prema nekom cilju, predmet je proučavanja mnogih znanstvenika u području društvenih znanosti. Postoji nekoliko teorija motivacije koje se međusobno razlikuju prema određenju samog procesa, odnosno njegovih sastavnica, a prema jednoj od njih, motivacija može biti intrinzična i ekstrinzična.

Intrinzična motivacija podrazumijeva ustrajanje u nekom ponašanju zbog same znatiželje te unutarnjeg osjećaja zadovoljstva koji se formira tijekom tog ponašanja.

S druge strane, biti ekstrinzično motiviran znači ponašati se na određeni način zbog nekog vanjskog cilja koji ćemo takvim ponašanjem postići. (npr. pohvala od strane roditelja/učitelja, neka materijalna nagrada, itd.).

ako prodes s 5

Intrinzična motivacija prisutna je i lako uočljiva od najranijih razvojnih faza, a očituje se u spremnosti djeteta da neprestano istražuje svijet oko sebe na načine prikladne za razvojnu fazu u kojoj se nalazi, bez prisutnosti ikakvih vanjskih poticaja. Polaskom u školu, važnost koja se do tada pridavala unutarnjem zadovoljstvu kao osnovnom pokretaču ponašanja sve više slabi, a fokus se premješta na nešto što čini bazu cijelog obrazovnog sustava – ocjenu.

O toj brojci ovisi smjer obrazovnog puta do samog upisa na fakultet, pa i dalje. Ipak, koliko god se to čini teškim, u podlozi učenja od iznimne je važnosti zadržati intrinzičnu motivaciju kao dominantan poticaj.

Kako poticati intrinzičnu motivaciju za učenjem?

  • sadržaj učenja učiniti djetetu preglednim i razumljivim
  • osmisliti sadržaj na način da dijete može razumjeti njegovu praktičnu vrijednost
  • poticati kreativnost djeteta u procesu učenja
  • naglasak stavljati na uspjeh djeteta
  • neuspjeh vezati uz ponašanje djeteta koje je do tog neuspjeha dovelo, a ne uz manjak njegovih sposobnosti (koristiti poticajne izjave tipa „Razmislimo kako to možeš uspješnije odraditi.“ umjesto „Loš si u toj aktivnosti.“)
  • umjesto sustavne kontrole i pritiska, podržavati i poticati dijete
  • razgovarati s djetetom o osjećajima koji se javljaju tijekom usvajanja različitih novih sadržaja
  • razgovarati s djetetom o njegovom osobnom poimanju uspjeha
  • poštivati individualnost djeteta
  • vrednovati individualni napredak djeteta, bez uspoređivanja s drugom djecom

ako prodes s 5

Ekstrinzični poticaji ponašanja nerijetko su važni, ponekad neizbježni, pa i presudni i nama odraslima kako bi bili ustrajni u postizanju nekog zacrtanog cilja, zbog čega ih nerijetko koristimo i u reguliranju ponašanja svoje djece.

Nagraditi dijete za trud uložen u učenje tijekom godine nije samo po sebi loše, ali ako se takvi dogovori nagrađivanja sustavno prakticiraju i na njih se stavlja poseban naglasak, postoji mogućnost da s vremenom izostane nešto neusporedivo važnije za cjeloživotni razvoj.

To je ono unutranje zadovoljstvo koje osjećamo kada otkrivamo i spoznajemo nešto novo, kada usvajamo nova znanja i vještine koja nas čine uspješnijima. Usmjeravajući dijete prema uspjehu na takav način, dajemo mu nešto što mu nikada nitko neće moći oduzeti, ali ni nadomjestiti nedostatak istog ni najprimamljivijom nagradom.

Fotografije: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće