U pretprošlom članku pričali smo o izazovima koje donosi prvi polazak u vrtić. Čini se da, taman kad dijete uspješno svlada sve krize i vrtić postane njemu drago i sigurno mjesto, stigne trenutak u kojem kreće nova prilagodba - polazak u prvi razred.
Iako dijete sada puno uspješnije verbalizira svoje emocije nego što je to činilo kad je kretalo u vrtić, važno je prihvatiti ih i potaknuti dijete da ih izrazi.
Formiranje pozitivnog stava prema školi kod djeteta, kao osnova kvalitetne pripreme za polazak u prvi razred, trebalo bi provoditi kroz cijelo rano djetinjstvo koristeći dominantnu aktivnost djeteta u tom periodu - igru. Tako djetetu možemo primjereno predočiti što se u školi radi, koja će biti njegova uloga i što se će se od njega očekivati.
Kasnije, kada se vrijeme polaska u školu počinje približavati, poželjno je s djetetom prošetati do škole koju će pohađati, pokazati mu što se sve oko škole nalazi, opisati mu kako će izgledati njegovo vrijeme koje će provoditi u školi, koje predmete će imati i sl. Također, važno je dijete uključiti u odabir pribora za školu - od radnog stola do bilježnica i pernice. Tako će se dijete osjećati važnim u ovom dijelu pripreme, što će doprinijeti njegovoj spremnosti za taj veliki korak.
Kao i kod prvog polaska u vrtić, stav roditelja igra veliku ulogu u uspješnosti pripreme.
Poželjno je djetetu pričati o svojim pozitivnim iskustvima iz školskih dana (npr. o prijateljstvima koja su tada sklopljena, a traju i danas), dok je negativna iskustva i stavove nužno zadržati za sebe i ne iznositi ih pred djetetom.
Ponekad su ovakve prekretnice stresnije za same roditelje nego za djecu. Jedan od razloga koji leži u podlozi te pojave jest (pre)opterećenost informacijama u slučaju roditelja. Dijete zna da kreće u školu i, iako mu svi govore kako je to velika stvar i pričaju mu što ga sve čeka, ono je malo zbunjeno jer to o čemu svi pričaju još nije iskusilo.
S druge strane, roditelji nose svoja iskustva iz školskih dana koja ponekad i nisu lijepa, možda su čuli nešto loše o samoj školi koju će njihovo dijete pohađati, možda imaju starije dijete kroz čije školovanje su naišli na neke nezavidne situacije, itd.
Sve to može rezultirati visokom razinom stresa kod roditelja u ovom periodu. Ipak, u takvim situacijama važno je u centar staviti onoga tko i je glavni junak ove priče - prvašića i pronaći način kako se nositi sa svojim strahovima a da ih pred njime ne pokazujemo.
Uz to, baš ništa od loših iskustava ne mora se ovaj puta ponoviti pa je, za dobrobit svih koji su u ovaj izazov uključeni, najpoželjnije razmišljati upravo na takav, pozitivan način.
Fotografije: Depositphotos
