Nisam dugo pisala o djeci. Nisam dugo pisala o odgoju. Iako bez prestanka razmišljam o ovoj temi, poput svakog roditelja, uvijek sam skeptična kod objavljivanja ovakvog sadržaja.
Ne volim tekstove u kojima svi znaju sve i u kojima se serviraju čudotvorna rješenja kako ćete postupiti s djetetom u određenom trenutku.
Ne volim kada netko na temelju vlastitog iskustva smatra da je njegova metoda jedino prihvatljiva, ne uzimajući u obzir različite osobnosti djece, različito okruženje, različitu klimu u kojoj odrasta...... Zato odmah da ponovim ono što sam i ranije pisala: Kao učiteljica o odgoju znam puno. Kao roditelj ne znam ništa. Odnosno, sve manje i manje.
Mi smo trenutno u pubertetu.
Upoznala sam i one koji ne priznaju pubertet kao dio odrastanja. Doduše, upoznala sam i one koji vjeruju da je zemlja ravna ploča, ali to je jedna posve druga tema. Kad kažem: “mi smo”, mislim na sebe, supruga i dijete. Svi živimo pubertet.. (iako smo tehnički bliže krizi srednjih godina i menopauzi).
Pubertet ipak ima prednost. Doseli ti se tako, preko noći u tvoj dom, potpuni neznanac. Nema više maženja, zajedničkih druženja... Prijatelji su sve. Odlična prilika da se zapitaš:” Jesam li sve krivo?” Koji dio sam propustila? Gdje sam pogriješila? A usput se, barem meni, konstantno u glavi ponavlja pitanje: Koliko smo subjektivni i koliko vlastito dijete promatramo kroz ružičaste naočale? Što je normalno u ovoj fazi, a što nije?
Foto: Nasja Duplančić
Jedno je sigurno....Odgoj u ovoj fazi ne smije prestati, iako nas naši mezimci naizgled trebaju samo zbog novaca i hrane, ovo su zadnji trzaji da popravimo, ispravimo, usmjerimo, savjetujemo....izgradimo čovjeka.
Ako je istina da se na greškama najbolje uči, u ovoj fazi koja počiva na greškama, idealno je vrijeme za učenje i podučavanje. Za ogromnu količinu strpljenja kojeg uvijek nedostaje. Bespomoćnost i grižnja savjesti. Opet, s druge strane, ponos i sreća. I tako naizmjence.
Ako vas ima još u pubertetu, imam jedan savjet... Nikada ne pričajte o ovome s roditeljima koji još imaju malu djecu... Neće vas razumjeti.
Okružite se s roditeljima koji su ovu fazu nedavno prošli.... Samo oni znaju i razumiju. Još uvijek uspijevam, kad se zvijezde poslože pravilno, doprijeti, izvući iz njega ono što se ne govori, savjetovati, saslušati... I vidim da mu je drago... da čuje i primjenjuje.. Iako su ti trenutci sve rjeđi, ali vesele.
Mogla bih još satima, ali neću. Svako je dijete jedinka za sebe. I koliko god specifični bili vaši mezimci , u pubertetu će postati još specifičniji... Nađite najbolji put da im se približite... Da vam njihov život ne ostane skriven. Jer željet će ga sakriti.... Vi budite dovoljno daleko, a opet dovoljno blizu da pratite, čujete, vidite.... Da se ne iznenadite kad vaše savršeno odgojeno dijete napravi nešto u što bi se kladili da neće.
Jer hormoni su nepredvidivi. Zamislite samo sebe u PMS-u pa još pomnožite s dva. A vi ste odrasla, zrela osoba.
Želim nam sreću i strpljenje. I mudru glavu. I dovoljno razuma da ne budemo poput onih:” Moje dijete je suuuper!” Jer takvo razmišljanje dovodi do opuštanja...A kad se opustiš, dogodi se katastrofa.
Ljubav i oprez....
Pohvala i kazna...
Balans....
Kako?
Nemam pojma!
Sistemom pokušaja i pogrešaka.
Nema pravila...
U tome je izazov.....
Samo hrabro!
