Malci genijalci

Uto, 19.6.2018.

„Mama, znas da je danac Bozic!?“ – kaže. Ovo je bila više tvrdnja, nego upit. Pogledam ga.
„Danas? Pa zar nije Božić po zimi?“ – upitam.
„Ma neeeeee, danac je. Mozda ce mi djed Mlaz kupiti bagel. Ili mozda ti!“ – veselo uzvikne. Aha, njušim da je snimio onog žutog, dok smo maloprije kupovali traktor sa sakupljenim „medvjedima“, po bakinom, bracinom, tatinom i mojem novčaniku.
Primim ga za ruku i povedem u park. Usput naberemo pokoji maslačak i pozdravimo brzog mrava.
„Mama, gle bubamarac!“ – veselo uzvikne.
„Pazi da ga ne ozlijediš!“ – poviknem vidjevši kako grančicom kreće prema njemu.
„Necu mama, necu ga ozlijediti. On je moj plijatel!“ – osjetim ponos oko srca.
„Mama, bubamalac je culveni i ima black tocke i ima zenu Malu. Mama, koliko novčića imaš kod sebe?!“, upita. Uhvati me smijeh. Bit će da je shvatio da priča s Božićem nije prošla.

Kud je prošlo to vrijeme. Gledam ga s tek navršenih tri, kako pametno upija svaku sitnicu oko sebe. Koliko bistrine u tom pogledu, koliko zanimanja za apsolutno svaku sitnicu u prostoru. Koliko empatije u tako malenom tijelu, koliko energije za usvajanje znanja. Da, pravi malac genijalac.

mali genijalci
Foto: Depositphotos

A opet s druge strane, količina tantruma je u porastu, tvrdoglavost i inat je čini mi se nekako na vrhuncu. U zadnje vrijeme primjećujem da me češće traži u većim prostorima, da je postao oprezniji. Češće mu se dogodi da se popiški u gaćice, jer odjednom ne stigne do toaleta. Reagira burno i impulzivno. Pljuje i galami.

No ako pogledamo one pozitivne stvari, recimo sasvim je već samostalno derište. Sam koristi pribor za jelo i savršeno je spretan u tome. Sam se razodjene, ponekad i odjene, dok skakuće na jednoj nozi i lovi se za zidove. Sam ode do toaleta i obavi sve što treba. Svaki put ga vratim na pranje ruku, ali učini to bez pogovora uz onaj vragolasti smiješak „skoro nisi skužila“.

Pokazuje interes za slova i brojeve. Razlikuje sve boje. Zna ih nabrojati i na engleskom jeziku također. Skužio je sistem bicikla guralice, samostalno se ljulja, samostalno penje i silazi po penjalici, obožava tobogane. Rječnik mu se proširio doslovce „preko noći“. Iznenađujuće je koliko zna kada upotrijebiti čak i neke komplicirane i teško izgovorljive riječi. Baš onako tipični trogodišnjak.

Ukratko, sasvim je simpatično istovremeno gledati neustrašivog Supermana, koji krene trčati prema mami kad ugleda velikog psa. Spidermana koji kopa nos, dok drugom rukom pokušava iščeprkati gaćice upale u guzu dok silazi s tobogana. Veličanstvenog Hulka koji vitla rukama i ispušta pobjedničke krikove, dok ne naiđe netko pola centimetra viši. Da ,nevjerojatni su ti naši malci.

mali genijalci
Foto: Depositphotos

Alat. Nešto što mame muške djece pronalaze i na najčudnijim mjestima, primjerice plastične matice navinute na kuhaču ili plastični odvijač nabijen u utor za punjač na laptopu. Nedavno smo mijenjali kuhinjske elemente. Tjedan dana je bio ispomoć (već sluđenom) ocu. Kako su temperature krenule rasti, tako je i njegova nervoza slijedila tempo rasta. Nikako uglaviti i poravnati jednu ladicu.

„Tata, sto ladis?!“, upita ga malac prolazeći pored njega s polu spuštenim hlačama, žureći prema toaletu.
„A jedem go_na sine!“, prosikće on nervozno.
„Tata, to ti nije bas fino. Ladije pojedi juhu. Mama je unutra skuhala i mlkvu i to ti je i jako zdravo i fino“.

Neki kažu da su terrible three, a ja ipak nekako mislim da su ti naši malci pravi genijalci.

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće