Kvadratići u glavi
Foto: Depositphotos

Kvadratići u glavi

Uto, 17.7.2018.

Završila je masovna histerija zvana svjetsko nogometno prvenstvo. Neke je pogodila snažnije, neki su na taj emotivni rusvaj više imuni i zaziru od njega, no činjenica je da sam zadnjih tjedana prolazeći ulicama vidio čak i (poprilično) starije gospođe kako organizirano prate nogometna događanja u nekoj vrsti privremeno oformljenih stožera. Jedna gospođa za ekranom pored otvorenog prozora, dvije razgovaraju na kapiji, a treća radi u vrtu, telka je na maksimumu, a gospođa za ekranom promptno izvještava kolegice razbacane oko kuće o svakoj prilici i neprilici s terena. Zadnjih dana standardni razgovori svih nas bili su isprepleteni tezama o tome kako smo MI zabili gol, MI smo išli dalje, MI smo bolji ili najbolji...

Da ne govorim o kolosalnim dočecima gdje se u hipu na trgu sakupi par stotina tisuća tijela, a kada se treba založiti za neku životnu temu, na ulice izađe par entuzijasta, pas i mačka. Poistovjetili smo se do bola s dečkima obučenima u kvadratiće, kako s onima na terenu, tako i onima koji u pauzi između dva poluvremena piju i prodaju pivo. Vođe su se zagrnuli, ne bismo vjerovali - kvadratićima, rade salto unatrag i unaprijed po uredima i svečanim ložama, grle se i ljube, govore da će nas sutra svi svjetovnici i bjelosvjetska raja prepoznati i pojuriti nam ususret, NAMA Hrvatskoj i Hrvatima koji smo zabijali golove, pogađali stative, udarali i razbijali glavama, skakali i plakali.

kvadratici u glavi

Danas je sve ljepše, ponosni smo i ponizni u ponosu, dobili smo snagu i gorivo za dalje. Dalje će nam, zbog NAŠEG uspjeha, biti lakše da sutra pakiramo djecu na autobusne stanice za put bez povratka u Njemačke i Irske, da prešućujemo otimačine i ugovore s gospodarima jer nas se to ne tiče i to će riješiti netko drugi, da smo imuni na tugu i patnju bližnjega jer imamo bitnija posla, da gutamo neljudske propise kao ljetne rastopljene sladolede. Zbog svega toga lakše ćemo onda pljuvati po kvadratićima i opet se nakon toga ogrtati njima u svakoj prilici, jer su nam dati da nam budu simbol koji vrtimo kao vrući krumpir po emocijama, ne znajući što ćemo zapravo s njima.

Klackalica može ići dalje. Klackalica u kojoj moć borbe, pobjeđivanja i poistovjećivanja stalno iznova okreće naličje u nemoć indiferentnosti i optuživanja pa tako u krug, u nedogled.

U kontekstu nas kao roditelja, odgajatelja i učitelja, postoji li druga vizija, neki drugi trag, može li se djecu ne ogrtati kvadratićima, simbolima, ponosima, borbama, mržnjama, pobjedama i žalostima kako bi osjetili Život i ispunjenje? Da, može, postoji pukotina, ali ona je izvan klackalice, ona je tamo gdje emociju mijenja osjećaj, gdje nema natjecanja, borbi, pobjeđivanja i medalja već samo postoje odluke, tamo gdje nema ponosa i stalne motoričke motivacije, tamo gdje je nepresušan izvor - Inspiracije. To mjesto je prividno daleko i teško shvatljivo, često nedokučivo, a toliko blizu svakome od nas jer se nalazi u samom središtu naših bića.

kvadratici u glavi

To mjesto nije niti srce koje lupa emocijama i uzbuđenjima, iako srce može gorjeti Voljom i Namjerom tog izvora. To mjesto postaje stvarno onda kada odlučimo, svaki za sebe, istinski željeti Život, kada odlučimo sakriti Ispunjenje i Dragost od klackalice, ne joj dozvoliti da nam otima Snagu svojim moćima i prizorima. Onda kada odlučimo zaviriti u pukotinu i biti životnost, duhovnost i poticaj drugima bez nadmetanja i poistovjećivanja, kada učenika istovremeno vidimo i kao učitelja, kada tražimo beskompromisno poštovanje Života, kada onome što nas nadima, spušta, prevrće, izvrće i potiskuje vraćamo novom Inspiracijom, kada nam ta počela postanu vodilja svakog trenutka. Tada nam klackalica postaje sve manje bitna, ona se povlači iz našeg bića jer je Iskrenost i Odlučnost zasljepljuju. Iskrenost prema samima sebi i odlučnost koja ne nestaje niti u mraku.

Tamo iza pukotine nitko nikome ne može ni oteti niti pokloniti Ispunjenje, ono je svjestan i pronađen odgovor, ono je trajno i nepokolebljivo svojstvo van svih zbivanja. Iz takvog Ispunjenja mi smo istinska, blaga i vrijedna inspiracija svakome tko to želi. Smatram da je, pored svih znanja, učiti djecu takvoj Spoznaji, put k njihovoj i našoj realizaciji. Sretno.

Fotografije: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće