Znamo li biti skromni?

Sri, 19.12.2018.

Prosinac je stigao. Meni osobno najljepši mjesec u godini. Rođena sam u prosincu. Najljepši blagdani su u prosincu. Obožavam miris cimeta i kuhanog vina, šarenilo grada, toplinu ljudi mada je obično hladno. Prosinac je mjesec kada se u skoro svim ljudima javi onaj osjećaj da je lijepo pomoći drugima, javi nam se svijest da je obitelj najvažnija od svega, da je najtoplije srcu kada si vezan uz nekoga i kada možeš na neki način nekoga usrećiti svojom plemenitošću i brigom.

Uvijek mi nekako bude žao kad prosinac zalupi vrata i kad opet svi jurnemo u kolotečinu radnoga dana, zaboravimo da nije posao najvažniji na svijetu, da nije uopće bitno ne odgovoriti na taj SMS baš sad, ovaj tren.

Sveti Nikola je iza nas, bliže nam se Badnjak, Božić i vesela Silvestarska noć. No da li je sve zaista toliko lijepo ili ipak nismo svjesni onog dubljeg traga koji ti dani urezuju u nas? Gledam po gradu ljude koji nemilice jure po trgovinama, kupuju poklone, prodavačice koje satima zamataju darove, usiljene osmijehe jer bi išle kući svojoj djeci ili radili baš isto to. Kupovati, trošiti, kupovati, darivati. Razmišljam da li smo svjesni da smo totalno promašili smisao darivanja, Božića, davanja sebe obitelji i drugima. Da li nas je samljela želja za dokazivanjem da smo uspješni, da trošimo više nego možemo, da nemamo pojma što se to i kada dogodilo.

znamo li biti skromni

Skromnost. Da. Jedina vrlina kojom se nitko ne može pohvaliti. Zaista dobro kaže taj mudri Voltaire. No, da li uopće znamo kako bi sami sebi definirali što je skromnost? Da li onda ako ni sami nismo sigurni, djeca možda ne uče baš najbolje od nas? Pa se opet pitam, da li je sve zaista toliko lijepo ili ipak nismo svjesni onog dubljeg traga koji ti dani urezuju u nas? Da li sve ide dublje i dublje u nešto što više nema veze s blagdanima i darivanjem. Sa skromnošću i odricanjem.

Kada se prije skoro četiri godine rodio naš M., jedno drugome smo obećali da ćemo ga naučiti da bude pošten i skroman čovjek. Kako vrijeme prolazi, shvaćamo sa smo si odredili jednu vrlo izazovnu i tešku životnu misiju. Za početak smo rekli da ćemo znati reći NE. Ovo nam za sada dobro ide. Nije da se uopće ne dogodi da ponekad ne posustanemo, mi zaista mislimo da je dosljednost majka dobrog odgoja i maksimalno se toga držimo.

Također, odlučili smo da darovi za rođendan i Božić ne smiju premašivati 100 kn. Bilo da se radi o nama, bakama, tetama, prijateljima. I svima smo to dali do znanja. Naravno da ako dijete nema bicikl, a možemo mu ga priuštiti, da ćemo mu ga kupiti. No, svakako ćemo mu dati do znanja da materijalno nije jedino što usrećuje ljude.

Shodno tome, ona smo vrsta roditelja koji će se zaista sjesti s djetetom na pod i igrati se i maziti. Svjesni smo da vrijeme leti i da se neki trenutci s njime više neće moći ponoviti.

Pokušavamo i mi kao roditelji iskazivati zahvalnost za sitnice. Reći hvala kad suprug umjesto mene izvadi posuđe iz perilice. Pokazati oduševljenje kupljenom čoko torticom. Razveseliti se crtežu koji mi je maleni donio iz vrtića. Često mu govorimo kako neka djeca nemaju ništa i koliko je sretan.

znamo li biti skromni

Sinoć sam ga ljubila u njegovom krevetiću za laku noć, kad mi je sam odjednom rekao: “Mama, moj krevet je topli, a neka djeca spavaju u hladnoj kući!”.

Osjećam zahvalnost i prema tetama u vrtiću. Znam da ih i one uvijek usmjeravaju da budu empatični i skromni. Zaista mislim da je to pravi put.

Pokazati da je veća ljepota provoditi svoje vrijeme zajedno, nego trošiti novac. Pokazati da je baš uvijek dobro biti ljubazan prema svima. I tako. Nekome će Božić biti tužan, nekome bogat i veseo. No svakako je to stanje našeg uma. I tako tu energiju širimo i dalje. Jer netko će biti sretan taj dan posebnim obrokom u pučkoj kuhinji uz koji će biti komad mesa više, a netko da ga prijatelj samo dođe zagrliti, da osjeti da nije sam. I ako uspijete naći Božić u svakoj sitnici koju uspijete primijetiti, a do sada možda niste, onda možete biti sigurni da će sve biti u redu. Da će i vaš mališan vrlo vjerojatno koračati sličnom stazom.

I uvijek se sjetite da nije moguće graditi osobnu sreću koja je izolirana od drugih. Povežite se i podijelite što imate s drugima. I uživajte od srca i u malim stvarima i nadolazećim Božićnim blagdanima.

Fotografije: Depositphotos

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće