Što mi se to događa? Panični napad i što sad...

Pet, 20.9.2019.

Proučavanjem literature možete doći do različitih definicija paničnog napada. Najčešće se on definira kao iznenadni osjećaj jakog straha i nelagode koji se najčešće opisuje kao subjektivan osjećaj da će se osobi nešto jako strašno dogoditi, a traje svega nekoliko minuta, te u tih nekoliko minuta doseže i svoj vrhunac. Uglavnom je popraćen tjelesnim reakcijama jakog znojenja, lupanja srca, osjećajem gušenja, boli u prsima... Osoba ima osjećaj da će umrijeti, izgubi kontrolu nad sobom, srušiti se ili poludjeti.

Ponekad je prisutan i subjektivni doživljaj da stvari oko nas nisu stvarne, kao da sanjamo (derealizacija) ili da smo promatrači samoga sebe (depersonalizacija). Nemaju svi ljudi iste simptome niti se javljaju svi nabrojani. Ali, nekoliko simptoma su najčešći koje čujem u terapijskoj praksi. To su otežano disanje, ubrzan rad srca, vrtoglavica ili nesvjestica.

Iz terapijskog aspekta svi ti simptomi koje osoba navodi su pokazatelj da u njenom životu nije sve onako kako bi trebalo biti, da je osoba nezadovoljna s nekim ili više aspekata svojeg života, koje možda još i sama nije osvijestila, već se odvijaju na nesvjesnoj razini. Upravo su ti simptomi glavni pokazatelj da je osoba pomalo izgubila ravnotežu u svom životu, te se tako trudi održati je, no uglavnom se događa da se vrti u krugu simptomatologije, te zapada još i dublje u stanje neravnoteže i nezadovoljstva.

Panični napadi mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života osobe, poput izbjegavanja javnih mjesta, izbjegavanja druženja, te raznim neprimjerenim ponašanjima s kojima osoba postaje još više nezadovoljna samom sobom.

Osoba ima dojam da panični napad ima kormilo života u svojim rukama, a ne sama osoba. Iako većina ljudi ne razumije kako je došlo do paničnih napada, oni nikad ne dolaze iz čistog mira. Svakom paničnom napadu prethodio je događaj ili niz događaja, a osoba ih je percipirala kao ugrožavajuće za sebe. Ti događaji se razlikuju od osobe do osobe. No, najčešće su to događaji koji od nas zahtijevaju da se prilagodimo nekim novonastalim situacijama za koje mi trenutno nemamo dovoljno vještina, adekvatnu podršku ili smo jednostavno bili dugo izloženi stresu, te smo fizički i psihički iscrpljeni, nemamo trenutne kapacitete da se nosimo i usklađujemo s novonastalim okolnostima.

sto mi se to događa
Foto: Depositphotos

Panični napadi se sve češće javljaju kod djece i adolescenata, što rezultira odbijanjem odlaska u vrtić, školu, ili na igru s prijateljima.

Samo putem dobrog i kvalitetnog odnosa između roditelja i djeteta moguće je razgovarati s djetetom i pružiti mu podršku i ohrabrenje da se otvori i da krene rješavati ono što ga muči, umjesto da to potiskuje i razvija još veće otpore i nove simptome.

Dobra vijest je da ako osoba prepozna da joj je potrebna podrška stručnjaka u vidu psihoterapijskog savjetovanja, odluči raditi na sebi i svojim strahovima, dovesti svoj život u ravnotežu, te unaprijediti kvalitetu života, moguće je da simptomi više ne budu imali glavnu riječ u životu osobe, već će osoba ponovno preuzeti kontrolu nad svojim životom. Čarobni štapić ne postoji, potrebno je i vrijeme i trud i rad, no na kraju sami biramo hoćemo li ostati u strahu i nesretni ili odabrati sreću. Svatko bira kakav će život živjeti, odluka je na svakome od nas. Zato biraj pametno i dohvati sreću!

Javite nam se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće