Kako se riješiti stresa za stolom? Jedimo prstima

Pet, 31.3.2017.

Jedimo prstima

Sjećate te se kad ste bili puno manji nego danas? U ono vrijeme kad su vas roditelji tlačili što, kada i kako nešto reći; oblačili vas; prerano vas spremali u krevet i iz njega budili. Govorili vam što, kada i kako nešto jesti.

Garantiram da svako vuče neku traumu vezano uz određenu namirnicu koju je morao silom pojesti. Katastrofa.

Nismo li imali dovoljno muka s odrastanjem a onda još i muke po hrani?!

I tako hrana nekako u to rano djetinje doba prestaje biti radost. Već tada hrana postaje nešto što se mora, nekima noćna mora a nekima utjeha. Nikako zabava. Iako nikad nisam, kao mali, čuo da je netko mojih godina nakon dan, dva odbijanja mrkve, brokule i kelja umro od gladi. Čak smo se mi klinci natjecali tko će manje pojesti tih „groznih“ stvari.

Kad sam bio vrtićarac jeo sam najukusniju hranu bez obzira na boju jer sam jeo prstima (u mom vrtiću to je bilo uobičajeno), čak i bolju nego doma

Danas kad kuham kao „veliki“ uvijek kušam namirnice, sirove ili kuhane, prstima i sve u tom trenutku je savršeno. No, kad ih serviram na tanjur i krenem žlicom, nožem i vilicama jesti rezultat nije isti. Dugo sam se pitao zašto je to tako. Postavljao sam razne dijagnoze: od nedovoljne inteligencije preko umišljenosti do umnog rastroja. Istina je, na moju sreću, bila sasvim jednostavne prirode.

Dva su razloga. Prvi je psihološki.

Tijelo hranu koju konzumiramo pamti i povezuje sa našim emocijama iz djetinjstva. Naime, kad smo bili mali i bezbrižni i većinom u inat svojih bližnjih jeli prstima osjećali smo se sretnim i zadovoljnim. Hrana nas je činila spokojnim i držala nas u sigurnom naručju. Sigurno vam je poznata srednjoškolska lektira pisca M. Proust-a „U potrazi za izgubljenim vremenom“ i priča o kolačiću Madeleine.

Evo izvatka: „Miris i okus, premda nježniji, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanja i nadu...“. Danas, neuroznanstvenici govore o „Madeleine efektu“, odnosno o psihološkom fenomenu u kojem hranu možemo povezati sa sjećanjem.

Drugi je razlog fiziološke prirode.

Možete to i sami iskušati doma. Evo kako ide. Probajte jednu namirnicu, primjerice jagodu, prinijeti ustima na dva načina: u prvom slučaju nabodenu na vilicu, a u drugom prstima. Vaše tijelo će instinktivno reagirati. Naime, ako jagodu prstima približimo ustima, probavni sustav će odmah aktivirati žlijezde slinovnice te pokrenuti proces stvaranja sline i prije nego što otvorite usta. A sa slinom se budi i probava. Sa jagodom nabodenom na vilicu proces počinje puno kasnije..

Naravno, nije svaka hrana koju jedemo prstima i zdrava, primjerice razne slane grickalice, keksi, gumeni bomboni, itd. Tu bi trebala uskočiti neka odgovorna i odrasla osoba (ako je ima :). Dozvolite, no postavite jasne granice. Zabrane općenito nisu dobre.

Moja životna definicija je u umjerenosti – ništa previše ili pak premalo nije dobro

Neka hrana bude raznovrsna. Animirajte, osmislite zanimljivu priču o recimo cvjetači, tipa da je trebala biti cvijet ali je prefina pa je postala juha. Kod čokolade, vjerujem nije potrebna motivacija ali probajte jesti onu s višim udjelom kaka-a.

Vjerovali ili ne, neka djeca ne jedu voće (u komadu) i onda kad dođemo do primjerice jabuke, imamo frku. Za početak krenimo sa oguljenim kriškama, pa polovicom, pa kad dijete naraste cijela jabuka neće biti problem. Samo prvo testirajte da li vaše dijete voli slatkastu ili kiselkastu jabuku!? Vi odaberete tip jabuke a dijete neka samo uzme u trgovini koju jabuku želi. Možete zajedno opisivati boju jabuke, veličinu, miris ali dijete mora odabrati što želi. Prstima.

Nadalje, nemojte gledati na hranu kao nešto što se mora ili konzumira u točno određeno vrijeme na istom mjestu i na isti način. Dosadno.

Ako to postaje dnevna obaveza i rutina izgubiti će se čar. U mojoj mladosti morali smo biti točno u podne za stolom, bez obzira na sve ili ne bi dobili jesti. Da je kojim slučajem krenuo III svjetski rat, rat bi vjerojatno morao pričekati. Kad sam ja postao otac iliti glava obitelji pokušao sam provoditi istu nametnutu shemu i uvesti „reda u jedenju“.

Danas nakon nekoliko (umalo) živčanih slomova sretan sam da nisam uspio u tome. Naučio sam, i učim još uvijek, kako sve što radim sa svojom djecom treba ostaviti trag duboke povezanosti i zajedničke radosti. Trebao sam odmalena uključiti kćer u proces kuhanja ali nisam znao kako. Srećom po oboje, ona je bila uporna. Počeli smo zajedno kuhati sa njezinih 10 godina. Danas sa svojih 17 godina ona kuha fantastično.

Kuhanje je svojevrsna meditacija kada ste sami, a kad vas je dvoje ili više, kuhanje je izvrsna zabava i tada je skuhana hrana kao „ točka na i“ te postaje poseban doživljaj. . .

Jedite češće prstima i nećete se boriti s kilogramima već samo uživati u okusu, mirisu i teksturi. I bit ćete cool roditelji svojoj djeci. I molim vas, nemojte nikad, ali nikada kuhati mrzovoljni ili ljuti, frustrirani ili ako vam se ne da – radije budite iskreni i recite da vam nije dan za kuhanje. Kuhamo li bez volje tada čak i najzrelija jagoda prinesena ustima – nema okusa. A to, definitivno, nije zabavno!

Vratite se u djetinjstvo, budite i vi dijete (ionako je skriveno u vama) i uvedite jedan dan u tjednu „Dan jedenja prstima“

U prilog tome predlažem vam slijedeći recept. Ne kuha se, samo se posloži po tanjuru, uključuje i voće i povrće, jede se prstima. A boja na tanjuru ko´ u priči.

tango kroz crveno
Foto: Vedran Beg

„Tango kroz crveno“

(u prijevodu jagode na salatu sa špinatom)
(za 4 osobe)

Sastojci:

  1. 4 šalice jagoda (narezane na ¼-tine)
  2. 2 žlice svježeg lišća bosiljka
  3. 100 – 120 g mladog špinata (opran i osušen, ne fenom, dovoljno je lagano obrisati kuhinjskom krpom jer ne smije biti vode na listovima)
  4. 1 šalica feta sira (narezan na kockice)
  5. 0,15 l grčkog jogurta (ako jogurt nije takav da ga možete nožem razmazati razrijedite ga maslinovim uljem)
  6. 3 žlice badema (tostiranih i narezanih na listiće ili cijeli)
  7. zeleni papar (lagano zdrobljen, ne u mlincu, stavite na dasku za rezanje i zdrobite žlicom)
  8. aceto balsamico (reducirana krema) To su one crne točke na fotki. Može i ne mora, ovisno imate li ga doma i da li ga volite

Serviranje:
Slažite na tanjure, plitice, daske za rezanje... prvo umak (grčki jogurt) pa jagode te onda „zelene“ elemente (špinat + bosiljak).
Po vašoj želji sada rasporedite kockice feta sira, drobljeni zeleni papar te bademe.
Na kraju ukrasite sa aceto balsamicom.

Zabava može početi!

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće